BIJELO POLjE – Jedna od najstarijih školskih ustanova na području opštine Bijelo Polje, do prije dvije godine, bila je osnovna škola u Pećarskoj, tj. područno odjelenje matične škole „Vuk Karadžić” iz Bistrice. Područje sa kojeg su djeca pohađala ovu vaspitno-obrazovnu ustanovu zahvatalo je sela Bijediće, Voljavac, Podbrežje, Brčve, Rodijelja, Pećarska, Bjelice i dio Ušanovića, sa preko 70 domaćinstava. Jedan od najstarijih žitelja ovog kraja, penzionisani prosvjetni radnik Milisav Đurović kaže da su vrijeme ili neke druge prilike učinile svoje i dozvolile da ova vaspitno-obrazovna ustanova nakon 119 godina postojanja postane prošlost i da živi samo u sjećanjima.
– Nije se moglo ni sanjati da će škola prestati sa radom usled velike migracije i nedostaka učenika na ovom području, pa je uprkos tome uz postojeću školsku zgradu koja je više bila dotrajala, i nepodesna, ali i opasna da se u njoj boravi, podignuta i savremena zgrada, navodno za potrebe škole koja sada stoji prazna i neuseljena, čekajući „bolje dane”. To neće dočekati iz razloga što nema više učenika, a osjetno se smanjio i broj domaćistva koja žive u ovom i okolnim selima, tako da je od nekadašnjih 180, sada taj broj više nego prepolovljen – kaže Đurović.
On podsjeća da je pri kraju 19. vijeka na zahtjev i molbu građana Pećarske dobijeno odobrenje za otvaranje škole.
– O početku rada škole u Pećarskoj spominju se tri datuma i to 1896, 1898. i 1901. godina. Na osnovu sačuvanog predanja i pisanih sjećanja i vjerodostojnih podataka tačan zvanični naziv otvaranja škole u Pećarskoj je dopis Zore, pseudonim Zorke Brkić, učiteljice iz Bijelog Polja, objavljen u Carigradskom glasniku 1898. godine. U njemu pored ostalog piše: „Ujedno Vam javljam da je ovog dana otvorena srpska škola u selu Pećarska tri časa hoda od Bijelog Polja. Za učitelja je došao gospodin Kosta Popović. Tog značajnog dana ne bijaše kraja narodnom veselju”. Postoji pretpostavka da je ovaj učitelj radio i sa grupom građana po grupama i privatnim kućama oko 1896. godine i kasnije do zvaničnog otvaranja škole, a da su ga za taj trud plaćali i izdržavali roditelji. Inače 1991. godine ovo školsko područje obuhvatilo je oko 180 domaćinstava sa oko 700 stanovnika. Sa migracijom stanovništva i broj učenika u ovoj vaspitno obrazovnoj ustanovi svakodnevno je opadao. Poslednjih nekoliko godina bio je osjetno manji, tako da je umjesto dječje graje i igre došao ključ u bravu – navodi Đurović koji kaže da bi se o školi u Pećarskoj mogla napisati i skromna istoriografija. Kaže da je ova škola na put izvela na hiljade i hiljade učenika od kojih su mnogi stekli veliko školsko obrazovanje, čak stigli i do zvanja doktora nauka.
– Za 119 godina kroz školu je prodefilovalo i na stotine prosvjetnih radnika, koji su svoj entuzijazam prenosili na mlađe generacije – ističe Đurović.
M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.