PLjEVLjA – Ako se objektivno sagledaju potencijali naše opštine, jasno je da je opstanak i razvoj Pljevalja realan i moguć, pri čemu on mora biti osmišljen i utemeljen na prethodnom saniranju svega što nije, ili je pogrešno urađeno proteklih decenija, prije svega iz razloga političkog oportunizma i kukavičluka, kaže Vladislav Bojović, predsjednik OO DNP-a Pljevlja i funkcioner Demokratskog fronta. Shodno tome, kaže Bojović, jasno je i da Pljevlja ne moraju da ostanu saobraćajno slijepo crijevo regiona.
– Upravo najavljena izgradnja autoputa iz Srbije prema Crnoj Gori narednih godina, odnosno njegovog kraka preko Zlatibora, približila bi Pljevlja velikim privrednim, kulturnim i prosvjetnim centrima. Veza sa ovim autoputem učinila bi potpuno realnom mogućnost da opština Pljevlja, sa planinom Ljubišnjom i rijekom Tarom, bude dio jedinstvenog turističkog potencijala koji čine planine Zlatibor, Zlatar i Tara i kanjon Drine sa Višegradom, koji se već sada nalaze na sat vremena vožnje od Pljevalja i u punom su zamahu turističkog razvoja. Takođe, otvorila bi se mogućnost realizacije novih privrednih projekata, poput izgradnje cementare, sa mogućnošću otvaranja velikog broja novih radnih mjesta i nužnom izgradnjom kraka pruge do Prijepolja. Zato bi bilo potpuno logično da sa nivoa lokalne uprave na ovu temu uslijede konkretne inicijative, imajući u vidu pragmatične razloge, kao i činjenicu koliko su Pljevlja i Pljevljaci, ne samo duhovno, već i životno, vezani za Srbiju – ističe Bojović u saopštenju za javnost i dodaje da upravo sa nivoa lokalne uprave mora da krene odlučna inicijativa prema privrednim subjektima kao što su Rudnik uglja, Šuplja stijena, Vektra Jakić i Elektroprivreda da se rekonstruišu magistralni i regionalni putevi na onim putnim pravcima kojima ove kompanije prevoze sirovine, ali i seoski putevi u područjima u kojima se nalaze resursi koje eksploatišu i na kojima ostvaruju milionske profite.
– Neprihvatljivo je da, primjera radi, put Pljevlja – Gradac – Šula bude u stanju u kom jeste, a da Rudnik Šuplja stijena ima računicu da tim istim putem izvozi najvrednije sirovine poput zlata, srebra, olova i cinka, dok Pljevljima ostaju mizerne novčane naknade za koncesije i isto takve plate zaposlenih. Lokalna uprava mora snažno da insistira da se završi rekonstrukcija regionalnog puta Pljevlja – Pavino Polje, koji se kao gradilište budi samo pred izbore, kao i puta Pljevlja –Metaljka, koji je državna sramota – kaže Bojović i smatra da kod seoskih puteva treba prekinuti besmislenu politikantsku praksu asfaltiranja po par stotina metara, već odrediti prioritete i radeći temeljno i kvalitetno, povezati prije svega sela u kojima već postoje značajnija poljoprivredna proizvodnja i ozbiljnija gazdinstva.
– U taj posao moraju da se uključe koncesionari, ali i drugi privredni subjekti, lokalni budžet, ali i podsticajna sredstva iz raznih fondova, koja se danas ni djelimično ne koriste. Insistiranje na društveno odgovornom ponašanju velikih kompanija i pritisak javnosti mora da krene sa lokalnog nivoa, jer lokalna uprava treba da predstavlja i zastupa interese Pljevljaka, a ne interese biznismena i Vlade. Rješenja uvijek postoje. Potrebna je samo odgovorna vlast u službi građana – zaključuje Bojović.B.Je.
Gradske ulice rekonstruisati fazno
Gradske ulice je potrebno rekonstruisati fazno, u skladu sa mogućnostima, na način da se izvede temeljna i sveobuhvatna intervencija na površinskoj, ali i na podzemnoj infrastrukturi, umjesto kozmetičkog presvlačenja asfaltom.
Ulice treba rekonstruisati po prioritetima koje odredi struka, u skladu sa detaljnim urbanističkim planovima, kako bi se riješili saobraćajni ali i drugi problemi čitavih naselja. Sredstva mogu da se obezbijede iz lokalnog budžeta – od legalizacije bespravno sagrađenih objekata, naknada za komunalno uređenje zemljišta, poreza na nepokretnosti i slično – sugeriše Bojović.