Bijelo Polje- Teška muka i bijeda pritisle su četvoročlanu porodicu Vasiloski, koja živi na uzvišenju iznad Kruševa, podno obronaka Crnionice. Naime, bračni par Milan i Svetlana već četvrt vijeka žive u bračnoj zajednici i sa svoja dva sina snalaze se kako znaju i umiju da nekako prežive. Kako je sitacija postala nepodnošljiva, apeluju da im neko pruži ruku pomoći, jer su više gladni nego siti. Tvrde da nemaju ni cent primanja. Kako ističu, preko Centra za socijalni rad nijesu u stanju da ostvare primanja po bilo kom osnovu, zbog opterećenja koje imaju na ime malog dijela zemlje, koja se praktično nalazi u samoj strmini i na njoj nijesu u stanju ništa da privrijede. Žive, kaže Milan, glava ove porodice, praktično od milosti drugih. Neko im pruži parče hljeba ili ih pozove da iz samilosti nešto pomognu, a zauzvrat dobiju koji euro nadoknade, ali se to dešava veoma rijetko. I zato najčešće, u kućici na brdu, odakle se vidi panorama Bijelog Polja, najčešće zaspu praznih stomaka.
-Ovo je neizdrživo. Kako se snalazimo i nekako preživljavamo, samo mi znamo. Ipak, to više nije dovoljno. Sve je teže. Ovu zimu nekako preživjesmo, a nisam siguran da li ćemo na ovaj način dočekati sledeću -kaže Milan.
Njegova životna saputnica ističe da se sve teže snalazi da familiji obezbijedi bilo kakav obrok.
-Siđemo svakog dana do grada. Pješačimo više od sat vremena, a onda idemo od prodavnice do prodavnice, od mesare do mesare i tražimo milostinju. Naiđemo na razumijevanje. Neko nam pruži hljeb, neko kilo brašna, a neko parče salame ili kobasice. I onda opet povratak u ovu kućicu koja i nije podesna za stanovanje. Ali, za nas je pravi dvorac, jer je naša i imamo makar krov nad glavom. Ako nemamo nešto drugo, imamo gdje da zaspimo, najčešće praznih stomaka- priča Svetlana.
Njihova dva sina Milosav i Milisav takođe redovno idu do grada tražeći neki posao. Znaju da ga je teško naći, ali ne predaju se. Pozove ih neko da istovare ili utovare namještaj, da iscijepaju drva … I tako zarade neku crkavicu.
-Nekako smo, uz pomoć Opštine i ljudi dobre volje, prije nekoliko godina pokrili ovu kućicu koja je godinama prokišnjavala. Time smo se makar spasili da nam krov tokom spavanja ne padne na glavu. Do skoro ni struju nijesmo imali. Dug za struju je preveliki, a nemamo od čega da platimo. Skoro su nam uključili struju. Ako ima neko da nam pomogne, neka se javi. Mi ovo više ne možemo izdržati -kaže Svetlana, apelujući na Banku hrane koja ima razumijevanja za ovakve slučajeve da im makar trenutno pomogne i pošalje paket namirnica.
-Da makar nekoliko dana ne strahujemo da ćemo umrijeti od gladi. U suprotnom, crno nam se piše- kažu supružnici Vasiloski.M.N.
Mustajbašić obećava pomoć
Direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić kaže da porodica Vasiloski nema zakonsko pravo na socijalna primanja, ali da će sve uraditi da im, s obzirom na tešku situaciju u kojoj žive, obezbijede makar jednokratnu novčanu pomoć.