KOLAŠIN- Centar za socijalni rad, odnosno resorno ministarstvo, kao i predsjednica opštine Kolašin Željka Vuksanović od januara ignorišu Slavicu Šćepanović i njenog sina iz Kolašina koji tvrde da je ,,došla voda do poda”, da su bukvalno na ulici i da im ne preostaje ništa drugo nego da „odu pod kola“.
Šćepanovićeva i njen sin apeluju za pomoć u rješavanju stambenog pitanja, jer finansijski više ne mogu da izdrže da od svojih primanja plaćaju privatni smještaj. Ističu da Opština ima gdje da ih smjesti, ali da to neće da učine. Apeluju i na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da odgovore na njihov zahtjev koji su poslali prije tri mjeseca, jer im je pomoć nephodna.
-Godinama muku mučim da obezbijedim krov nad glavom za svog sina i sebe. Upozoravala sam da ću da provalim u jedan od praznih stanova u tzv. „izbjegličkom naselju”, ali nas je tada predsjednica opštine upozorila da to ne činimo, da ćemo krivično odgovarati i biti izbačeni na ulicu. U januaru, pošto sam kasnila sa kirijom, mada već sada dugujem pet kirija, tražila sam od Opštine da mi pomognu novčano, ali ni to nijesu mogli d aučine. Obratila sam se i Ministrastvu rada i socijalnog staranja, odnosno Vuksanovićeva nam je pomogla da taj zahtjev napišemo i ona je takođe taj zahtjev poslala, makar je tako kazala, ali niko nas ne zove, a ona izbjegava da nas primi i razgovara s nama- kazala je Šćepanovićeva. Ona je juče sa svojim sinom, u prisustvu novinara, pokušala da razgovara sa predsjednicom opštine, ali je iz njenog kabineta saopšteno da je Vuksanovićeva bila službeno odsutna i obaviješteni su da mogu da ostave broj telefona, jer gradonačelnica stranke prima petkom.
-Ponovo ćemo u petak da dođemo kod nje u kabinet, da vidim hoće li htjeti da primi mene i mog sina. Apelujem i na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da nam pomognu, mi smo socijalni slučajevi i invalidi, imamo minimalne penzije koje su zarobljene u kreditima… Ovako više ne možemo dalje, nama je potreban nužni smještaj- kazala je Šćepanovićeva.
Ona tvrdi da su kredite podizali kako bi plaćali dažbine, a ne za provode i luksuze.
-Moja primanja iznose 120 eura mjesečno, njegovo primanje je 160 eura, ali smo iskoristili sve moguće opcije kreditiranja kako bismo plaćali kiriju… Sad više ne primamo penzije, sve ode na rate na kredite, niti možemo novi kredit da podignemo, niti gdje na dnevnicu da zaradimo. Ostali smo bez primanja od kojih bi mogli da platimo kiriju, račune i da se prehranimo. Zbog toga sam se obratila Vuksanovićevoj s molbom da mi omogući da se uselim u jedan prazan stan u izbjegličkom naselju, ali je ona to odbila- u suzama priča Šćepanovićeva, dodajući da se obraća i resornom ministarstvu da se uključi u priču, jer je, kako kaže, bruka da sa sinom završi na pločniku kod toliko praznih stanova i mogućeg nužnog smještaja.
Kako ističe, postoji mogućnost da bude izbačena iz stana zbog neplaćanja kirije.
Šćepanovićeva i njen sin tvrde da im je svaka vlast koja je bila na čelu kolašinske opštine obećavala rješavanje stambenog pitanja, pogotovo pred izbore, ali da od toga nema ništa. Kaže da već 30 godina bije bitku da obezbijedi krov nad glavom.
-Ja sam bolesna, u meni života više nema, jedva hodam, sin je invalid, ne vidi…Neka mi neko kaže kako da opstanem, kako i gdje da nastavim ovo malo života što mi je ostalo, da li ima ikakve socijalne pravde u ovoj državi ili smo mi koji smo bolesni i stari osuđeni na muku i propast- ogorčena je Slavica Šćepanović. Dodaje da je od opštine u dva navrata, i to od predsjednice Vuksanović, dobila 170 eura na ime jednokratne socijalne pomoći, i to je sve.
J.Š.
Nemaju kud, osim pod kola
-Tražimo da reaguje i državni vrh, jer nam je sve ovo dojadilo, ne možemo više ovako. Ostaje nam samo da se bacimo ispod nekih kola, da nas nema. Radili smo za dnevnicu dok smo mogli, ali ne možemo više, ističe Šćepanovićeva.
)){kind=small}
