NIKŠIĆ – U organizaciji UBNOR-a i antifašista Nikšića u saradnji sa Narodnom bibliotekom ,,Njegoš” u Gradskoj kući u Nikšiću upriličen je omaž porodici Obrena Kovačevića. O ovoj istaknutoj porodici, koja je dala ogroman doprinos NOR-u, govorili su Branko A. Koprivica, Slobodan Bato Mirjačić i Dragan Mitov Đurović. Tom prilikom je Milji Kovačević - Pejović, kćerki Obrenovoj, uručeno boračko priznanje Jubilarna medalja, najviše priznanje SUBNOR-a i antifašista Crne Gore u znak sjećanja na njenu poštovanu porodicu i njen veliki doprinos jačanju antifašizma i čuvanju uspomena na tekovine NOR-a i revolucije.
Slobodan – Bato Mirjačić, predsjednik OO Nikšića UBNOR-a i antifašista, naglasio je da Crna Gora obiluje ratnim grozotama, pogibijama i stradanjima velikog broja članova, a među njima su i pomalo zaboravljeni Kovačevići iz Crkvica.
- Tri sina Obrenova su poginula: Radovan, narodni heroj, Drago i Gligor, Milivoje, general i nosilac ,,Spomenice”, kao i otac Obren i majka Sava, sestra Mileva, Zora, Radovanova žena i Jelena borac od početka rata. Primjer porodice Obrena Kovačevića je dobra priča koju treba ponavljati kao i njima slične - kazao je Mirjačić.
Branko A. Koprivica, novinar i publicista, istakao je da je Milja Kovačević-Pejović, istaknuti i uzorni član UBNOR-a i antifašista i da se od srca i istrajno zalaže za njegovanje tradicija NOR-a i ostvarivanje programskih ciljeva i zadataka crnogorskih boraca i antifašista.
- Skoro svi članovi porodice Obrena Mrđenova Kovačevića ušli su za života u pjesmu i legendu. Obren je učestvovao u borbama na Goraždu, Rogatici i Mojkovcu. Na krvavoj Bojnoj Njivi doživio je stradanja i pogibiju komandanata Luke Vujisića i Šćepana Kovačevića, a on je uspio da preživi noseći ranjenika na leđima. Sa Mojkovca je došao u rodne Crkvice. Tu su mu švapski okupatori zapalili kuću, a njega poveli u ropstvo, u zloglasni Boldogason, u kome je tamnovao 27 mjeseci. Po dolasku iz ropstva živio je u Crkvicama sve do proljeća 1924. godine, kada se uz pomoć svog rođaka znamenitog Nikole Blagojeva Mizare, tada komunističkog poslanika u Beogradu, sa porodicom preselio u selo Gorničet kod Đevđelije, sa 40-tak porodica iz Rudina, Banjana, Pive i Drobnjaka. Sa sobom je poveo suprugu Savu i maloljetnu djecu – Radovana, Milana i Milevu i porodicu brata Marka – njegovu suprugu Cvijetu Tepavčević i djecu – Pavla, Pavu i Jelenu. Tu su živjeli do kraja juna 1941. godine kada su pod pritiskom bugarskih fašista bili primorani da se sa još 44 crnogorske i hercegovačke porodice presele u Jablanicu, u Južnu Srbiju. U novoj sredini, u Jablanici, svi odrasli članovi porodice Obrena Kovačeveća i brata mu Marka stali su u red boraca za slobodu. Bojevali su od Stare planine, Radana i Kopaonika do Durmitora i Treskavice. O njima su napisane knjige, pjesme, anegdote i sjećanja, kazao je, između ostalog, Koprivica.
Tom prilikom Dragan Mitov Đurović je naglasio da je Milja svijetli izdanak svoje porodice te da na srcu nosi veliki kamen bola i sjećanja, ali u njenim očima mora da bude velika snaga, jer ako jedna kuća zasluži da je poštuje istorija onda su imali rašta i živjeti porodica Obrena Mrđenova Kovačevića.
- I sve kuće partizanske Kovačevića iz Grahova su so i hljeb naše slobode, naših dana današnjih, naše Crne Gore i naše budućnosti. Vrijeme briše mnoge tragove ali ostaje sjećanje i poštovanje. Tragovi Drugog svjetskog rata ili 30 hiljada onih koji su otišli u legendu ili 60 hiljada djece koja su ostala bez roditelja, pored ostalog, je nešto što je ugrađeno u novu Crnu Goru, što je bilo i ostalo ugrađeno u prostore naše nekadašnje domovine Jugoslavije čijom širinom su prosute kosti crnogorske i nikšićke. U Drugom svjetskom ratu Crna Gora se s pravom zori kućom Kovačevića iz Grahova, kazao je Đurović.
Moderatorka večeri bila je Ana Pejović. Ona i Ivan Lješković čitali su odlomke iz knjiga ,,Crna Gora zemlja čemerna” od Đakoma Skotija, dok je Zoran Džiknić otpjevao dvije pjesme.
L.N.
Zahvalnost protkana emocijama
Zahvaljujući se na visokom priznanju Milja Kovačević - Pejović ističe da je bila zatečena saznanjem da opštinski odbor UBNOR-a i anifašista Nikšić želi da posveti veče sjećanja na život i djela porodice Obrena Kovačevića, njenog oca.
- To je kod mene uzburkalo emocije i sjećanja na moje roditelje, moja četiri brata i dvije sestre koji nijesu više među nama. Dobro pamtim da su članovi moje porodice svaki za sebe nosili uspomene i bolna sjećanja ne opterećujući me. Majku pamtim samo u crnini, ali bez uzdaha i plača pred drugima. Takvo njihovo nošenje bola za najbližima učinilo je da sam malo saznala o moja tri brata koji su poginuli, a koja nijesam upoznala- kazala je Pejović.