NIKŠIĆ - Na svega stotinjak metara od zgrade Opštine Nikšić, u dijelu objekta izgrađenog prije vijek nastanjena su braća Miroslav (50) i Veselin (48) Backović. Iako Backovići žive u centru grada, odmah do Doma revolucije, malo je onih koji su upoznati sa njihovim nevoljama koje su, kako itiču, brojne. Sami i lošeg zdravstvenog stanja, sa primanjima koje imaju braće ne uspijevaju da obezbijede ni osnovno za život. Roditelji su im preminuli prije tridesetak godina i od tada, pričao gotovo stidljivo Miroslav, kao da je sve krenulo kako ne treba.
-Dok je majka bila živa ona je vodila brigu o svemu, nama i kući koja je sada u fazi rušenja. Od kada je ona umrla nas dvojica smo počeli da se borimo samo za golo preživljavanje, a o ostalom nijesmo mogli brinuti - kaže Miroslav.
Od pokućstva Backovići imaju samo stari šporet na drva „smederevac“, dva dušeka na kojima spavaju i sjede, jedno ćebe i jednu vojničku vreću za spavanje, jedan tiganj i šerpu. Dio stare kuće, koja im je ostala od roditelja i u kojem žive, počeo je da se obrušava, pa koriste dio prostorije gdje je šporet, a u prizemlju jednu sobu gdje Miroslav uglavnom spava na dušeku. Kada su napolju izuzetno niske temperature vazduha spavaju zajedno na dušeku koji je postavljen uz stari „smederevac“. Zastakljena veranda, iz koje su ulazi u prostoriju gdje je šporet, bila je planirana za kupatilo, ali nije dovršena pa je u njoj ostala WC šolja i stari bojler iz kojeg toči voda. Ostale prostorije kuć nijesu za upotrebu jer se urušavaju plafoni, vlaga je „pojela“ sve zidove izgrađene od čatme, a na nekim nema ni prozora.
- Namještaj koji smo imali uništen je što od vlage, što od starosti i odavno nije bio za upotrebu. Ovo što vidite sve je što imamo. Struja je isključena prije tri godine, pa nam je šporet, kada imamo drva, jedini aparat u kući. Kada je zima pređem u kladionicu preko puta gdje su mi dozvolili da boravim tokom dana kako bih se grijao i odgledao nešto ne televizoru. Zahvalan sam im na tome - kaže Miroslav.
Završio je gimnaziju, smjer pomoćni istraživač u matematici, a onda i prvu godinu Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici. Zdravstveni problemi, a i životne okolnosti spriječile su ga da nastavi školovanje. Kaže da ima ukupno tri godine radnog staža, i dodaje da je radio u više privatnih firmi ali bez ugovora i osiguranja. Sada prima socijalnu pomoć od 64 eura. Njegov brat Veselin je naslijedio minimalnu penziju od roditelja, ali nikada nigdje nije radio jer mu to zdravlje nije dozvoljavalo. U komšiliku i okolnim poslovnim prostorima znaju ih kao izuzetno poštene, pa ih pozivaju da ponešto odrade, poput cijepanja i slaganja drva. Fali im svega, počev od iole pristojnog mjesta za stanovanje, pa do garderobe i svih drugih osnovnih životnih potrebština. Čitaoci „Dana“ koji žele na bilo koji način da pomognu braći Backović to mogu učini posredstvom Opštinske organizacije Crvenog krsta.B.Brašnjo
Umjesto za sebe, traže pomoć za druge
Iako žive takvim životom, za koji je malo reći da je nedostojan čovjeka u ovom vremenu, ali i svakom prošlom, braća Backović nikada ni od koga nijesu tražili bilo kakvu pomoć. Umjesto njih, da im se pomogne novinare su obavijestili pojedni vlasnici poslovnih prostora, a onda se uključio i opštinski Crveni krst koji im je odmah donirao ponešto od nove zimske garderobe i hrane koja će im biti dovoljna za narednih desetak dana.Nevoljno i stidljivi pristali su da u svoj dom prime novinare, ističući da ima dosta njihovih sugrađana koji žive takođe u teškim uslovima i kojima treba pomoć. Dok smo razgovarali Veselin je bio uporan da objasni životnu situaciju jednog svog sugrađanina, upućujući nas da mu pomognemo.
- Ima dosta onih koji žive mnogo gore od nas, a koje niko ne posjećuje, niti su u stanju da rade. Mi opet, kako tako, još uvijek možemo ponešto da odradimo, ljudi nam za to daju onoliko koliko mogu, i ne žalimo se – kaže Veselin.
)){kind=small}
