BIJELO POLjE – Ako nadležni ne pomognu selu Dauti, koje pripada Mjesnoj zajednici Grab, ovdje više života nema. Ne smijemo zimu čekati ovdje, pa će otići i ovo malo stanovnika što je preostalo – poručuje Milika Gajević.
On je jedan od rijetkih u selu koji se bavi poljoprivredom i stočarstvom, ali ističe da se već umorio od svih problema koje on i njegove komšije godinama nikako ne uspijevaju da riješe.
-Putevi su u lošem stanju, obećano je da će biti nasuti, ali pojedinci nasipaju džadu samo do svojih kuća... Na naš put niko glavu ne okreće. Struja nam je naveći problem, svaki drugi dan smo u mraku, jer je slab napon... Čekamo da se električari smiluju i stignu do trafostanice da otklone kvar. Za to vrijeme stradaju nam tehnički uređaji, mnogima se pokvarila hrana u zamrzivaču, a noći često provodimo vrijeme uz šterike ili lampe na gas– ističe Gajević.
Kako navodi, stubovi za struju u selu drže se na po jednoj žici i gotovo su istrulili.
-Sve je manje ljudi u ovom kraju, ostalo je tridesetak domaćinstava u zaseoku Dauti. Kad stisne zime, još manje nas je u selu. Čim prvi snijeg padne, nijedno prevozno sredstvo ne može doći do nas. I kad je lijepo vrijeme teško da neko uspijeva autom da krene prema Pavinom Polju. Seoskim putem trenutno samo mogu da saobraćaju terenska vozila i ,,fapovi''. Sa strahom čekamo zimu, jer ćemo, kao i ranijih godina, praktično biti odsječeni od svijeta. Ako nadležni nastave da se ignorantski ponašaju prema nama, nema nam ovdje života- kaže Gajević.
Prema njegovim riječima, pošto od države nema pomoći mnogi su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta i odu trbuhom za kruhom.
-Na sva zvona zovu i traže da se mladi vrate na selo. A kako i gdje da se vrate? Ko će u ovim teškim uslovima da živi? I kako da mladi sklapaju brakove? Koja mlada će pristati da dođe u ovu nedođiju, potpuno zaboravljenu od nadležnih. Obećali su nagradu od dvije hiljade eura onima koji sklope brak i ostanu na selu, ali od toga ništa bilo nije, iako su se četiri momka oženila. Zimi ne možemo ni do groblja da stignemo prevoznim sredstvom već pokojnike nosimo na rukama. Ko ne vjeruje, neka dođe da se uvjeri kako teško živimo, a niko ni prstom da mrdne da nam pomogne – ističe Gajević.
On dodaje i da se ove godine prinos sijena smanjio za trećinu što predstavlja dodatni udar na budžet seoskih domaćinstava.
-Sijeno je slabo rodilo, otava nikako, a voća skoro da nema. Crni nam dani zimus predstoje. Ako ostanemo ovdje, moraćemo da prodamo dio stoke– kaže Gajević, koji drži tri krave, tri junice i jednog konja.
-Moraću sve da rasprodam, ostaviću samo jednu kravu da bismo mogli da prezimimo ja, supruga, sin, snaha i unuče- kazao je Gajević.
Mještani zaseoka Dauti su u više navrata apelovali na nadležne da saniraju seoski put i regulišu elektrosnabdijevanje kako bismo imali makar pristojne uslove za život.
-U suprotnom, moraćemo se negdje seliti, tražićemo azil makar i u Alabaniji. Nije nam ni moderna džada donijela boljitak, kazao je Gajević. M.N.


Đaci pješače četiri kilometra

Gajević objašnjava da je poslednjih godina u selu zatvoreno petnaest kuća. Uglavnom su svi odselili u Podgoricu, u potrazi za boljim životom. Neki su otišli u Bijelo Polje.
-U selu su većinom ostala staračka domaćinstva. Samo nekoliko djece ide u školu u Grabu. Pješače skoro četiri kilometra. Kad padne snijeg, pratimo ih do škole i sretamo kad se vraćaju kući – kazao je Gajević.
U lokalnoj upravi ističu, koliko su u mogućnosti, rade na sanaciji seoske putne infrastrukture i poručuju mještanima da svoje zahjteve i prioritete kandiduju preko mjesne zajednice kojoj pripadaju.