Srednjoškolka iz Podgorice
Nina Račeta opisala je svoje viđenje položaja mladih u uslovima pandemije, odnosno kako mladi žive i kako se osjećaju.
– Plašeći se subjektivnosti, pred pisanje ovog teksta upitala sam prijatelje da mi jednom riječju opišu svoje osjećanje nastalo usled pandemije. Odgovori su bili kao što sam i očekivala. Riječi: tuga, nostalgija, monotonija, patnja, otuđenost, overthinking, anksioznost, bespomoćnost, usamljenost su naša realnost. Barem je utješno što skoro svi osjećamo isto. Naš sadašnji život se dešava unutar trougla nestabilnosti (ili neizvjesnosti), izgubljenosti i usamljenosti. Svakodnevica, u svom nekadašnjem značenju, skoro se pa izgubila usled stalnih promjena. Škola, koja je nekada bila jedna od osnovnih konstanti u našim životima, više to nije. Iz dana u dan se mijenjaju rasporedi i vrijeme časova, smjene, datumi testova i ispitivanja, a samim tim i vrijeme kada ustajemo, ručamo, odlazimo u krevet... Naravno, usled svega toga, značajan dio nas je i izgubio radne navike, motivaciju i koncentraciju za učenje – kaže Račeta.
Ona navodi da su i svjedoci stalnih promjena pravila i epidemioloških mjera, što im ne olakšava situaciju.
– Stalno nam djelovi nekadašnje slobode bivaju oduzeti – da izlazimo kada poželimo, da se viđamo sa kim želimo, da slavimo, što kod nekih izaziva revolt i prkos, a kod nekih tugu i strah. Sve navike koje su činile stabilnost, pale su u vodu. Upravo iz tog razloga gubimo osjećaj za realnost. Sve je tako nepredvidljivo – poručuje ona.
D.B.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.