Vaskularni hirurg Nikola Fatić ocijenio je u razgovoru za naš list da izjave nadležnih o nastupajućem kolapsu zdravstvenog sistema ukoliko se nastavi rast broja oboljelih od korona virusa predstavljaju pokušaj da se za loše stanje u zdravstvu okrive građani, a ne loše upravljanje bivšeg režima koji za 30 godina nije izgradio nijednu bolnicu. Po njegovim riječima, Nacionalno kooordinaciono tijelo je odavno izgubilo kredibilitet, dok je korona ogolila sve organizacione slabosti u sistemu

Kako komentarišete svakodnevne izjave čelnika institucija i javnih zdravstvenih ustanova da se zdravstvo nalazi pred kolapsom zbog rasta broja zaraženih pacijenata?

Svjedoci smo da posljednjih dana od zvaničnih medicinskih predstavnika vlasti intenzivno stižu informacije da je javni zdravstveni sistem pred kolapsom zbog rasta broja zaraženih, što je njihov odlazeći premijer pokušao da predstavi kao posljedicu masovnog kršenja mjera od strane građana na vjerskim skupovima, što nije tačno.Smatram da su njihove izjave više nego licemjerne, iz razloga što dolaze od medicinskih i političkih predstavnika odlazeće vlasti, koji su imali priliku da u proteklih 30 godina urade nešto više u zdravstu, da predstavljaju „nakanadu pamet“ i pokušaj da za loše stanje u javnom zdaravstvu okrive građane, a da se prikrije njihova inertnost u posljednjih 30 godina, koja je sada rezultirala strahom da kapaciteti mogu biti prebukirani i da neće biti dovoljno zdravstvenih radnika da podnesu teret potencijalo velikog broja pacijenata koji zahtijevaju hospitalno liječenje.

Svjedoci smo i da je doskoro sa najviših medicinskih adresa stizalo uvjerenje da je naš javni zdravstveni sistem savršen. Pa kako jedan tako savršen sistem može za kratko vrijeme da bude pred prijetećim kolapsom?

Činjenica je da u Crnoj Gori već 30 godina nije izgrađena nijedna bolnica, što samo po sebi dovoljno govori.

Činjenica je da KCCG (koji je planiran za mnogo manji broj stanovnika u odnosu na današnji broj) predstavlja sekundarni zdravstveni nivo za opštine Podgorica, Danilovgrad i Kolašin, a tercijalni nivo za cijelu Crnu Goru, što otežava redovno funkcionisanje sistema, posebno u uslovima kao što je pandemija.

Stručna javnost i građani svakodnevno kritikuju rad NKT-a na čelu sa Milutinom Simovićem. Kako ocjenjujete njihove aktivnosti na suzbijanju epidemije od marta do danas?

Sam način formiranja, rada, predstavljanja rezultata i selektivna primjena mjera dovoljni su razlozi da se kaže da NKT više nema profesionalni i etički kredibilitet da i dalje obavlja bilo kakvu aktivnost vezanu za organizovanje mjera i suzbijanje i kontrolu pandemije. NKT je pred ljeto slavodobitno objavio da smo korona fri destinacija, što nije tretirano kao relevantan podatak od strane EU, pa je njenim građanima bilo zabranjeno putovanje u Crnu Goru, što dovoljno govori o kredibilitetu rezultata. Lično mislim da je postavljanje gospodina Simovića, ministra poljoprivrede, na čelo NKT-a svojevrsna poruka građanima

Prema zvaničnoj statistici, stopa smrtnosti od sezonskog virusa gripa približna je procentima koji se odnose na korona virus?

Prema zvaničnim podacima Instituta za javno zdravlje, ukupni broj oboljelih od Kovida-19 do sada je 24.865, što ne predstavlja apsolutni broj pacijenata, već samo dio koji je detektovan na osnovu javljanja ili kao kontakti, da je broj aktivnih slučajeva 7.967, broj oporavljenih 16.542, broj hospitalizovanih 302, a broj umrlih 356, što predstavlja mortalitet (stopu smrtnosti) od 1,43%.

Kada je virus gripa u pitanju, uvidom u elektronsku bazu podataka, u Crnoj Gori je u toku 20. nadzorne sedmice 2019. godine (13.5 – 19.5.2019.g.) prijavljena je 5621 osoba sa simptomima blažih i težih infekcija respiratornog trakta (ARI), što predstavlja incidenciju od 906,57/100.000 stanovnika. Globalna stopa smrtnosti od virusa gripa je takođe oko 1 odsto.Što znači da smo za jednu sedmicu prošle godine imali 5621 oboljelog od gripa, da je smrtnost u Crnoj Gori približno identična kada je u pitanju Kovid-19 i influenca, pa nismo uvodili karantinske mjere i sistem nije bio pred kolapsom. Pa kako je to moguće? Objašnjenje je vrlo lako: korona je ogolila sve organizacione slabosti javnog zdravstva.

Prema podacima Monstata, broj umrlih pacijenta za period januar–avgust 2019. je veći u odnosu na isti period 2020. Napomenuću da je smrtnost od mnogih nezaraznih bolesti, tipa komplikacija aterskeloroze, moždani udar npr. do 30 odsto u akutnoj fazi, dok je u našoj zemlji od tumora 2019. godine umrlo blizu 2000 pacijenata.

Smatram da je ova kampanja zastrašivanja građana kontraproduktivna i pokušaj opravdanja lošeg liderstva i upavljanja zdravstvenim sistemom u proteklih 30 godina, te da se ovi nedostaci pokušavaju kompenzovati naprezanjem ljudsog resursa, kako zdravstvenih radnika tako i cijelog stanovništva i privrede.

Virus se ne može zaustaviti zaustavljanjem života.Svjedoci smo da je širenje virusa u Crnoj Gori van kontrole.

Kao hirurg koji je radio u KCCG, da li smatrate da ta ustanova može kvalitetno da odgovori na zahtjeve u postojećoj epidemiološkoj situaciji?

Kao što sam pojasnio u odgovoru na prethodno pitanje, KCCG je projektovan kao bolnica za mnogo manji broj stanovnika, a da sada predstavlja bolnicu za sekundarni nivo tri opštine (Podgorica, Kolašin i Danilovgrad) i da je tercijarni nivo za cijelu Crnu Goru, što i u redovnim uslovima predstavlja ogromno opterećenje, a kamoli u vanrednim okolnostima.

U više navrata obustavljan je program pregleda i operacija zbog straha od širenja infekcije u KCCG, a prema informacijama zvaničnika, veliki broj zdravstvenih radnika ima Kovid-19.

Izostanak adekvatne prevencije, pregleda i operacija, karantinske mjere imaće za posledici eksploziju komplikacija hroničnih nezaraznih bolesti kao što su komplikacije atreskleroze, tromboze, tumora i slično, što će u krajnjem dodatno opteretiti i ovako prenapregnut sistem, za koji se tvrdilo da je savršen, a sada je navodno pred pucanjem.

Nadležni iznose crne prognoze da građane uskoro neće imati ko da liječi, a pogotovo da ćemo doći u situaciju da će morati da biraju koga će da liječe.

To smatram vrlo neodgovornim izjavama, kojima se šire panika i strah među građanima, sa ciljem da se smanji pritisak na zdravstveni sistem koji je već 30 godina u deficitu sa kapacitetima.

Sa najvećih adresa, KCCG i Ministarstvo zdravlja, doskoro su dolazile informacije da se veliki broj ljekara vratio sa specijalizacija. Mislim da pored takvih brojki koje su prikazivane javnosti ne može doći do kolapsa kada je u pitanju ljudski resusrs, dok kapaciteti postelja mogu biti upitni, ali u mnogo, mnogo gorem scenariju.

Za opremanje privremenih kovid bolnica u martu je potrošeno 200.000 eura. Danas se 6.500 pacijenata liječi u kućnim uslovima?

Mišljena sam da u bolničkim uslovima treba liječiti teške pacijente. Svi ostali pacijenti koji su asimptomatski, sa lakšom i srednje teškom kliničkom slikom moraju se liječiti u kućnim uslovima, jer nijedna zdravstveni sistem ne može podnijeti toliki priliv pacijenata, npr. 6500 pacijenata.

Prostori stanovanja će postati mjesta za liječenje gore pomenutih pacijenata, uz adekvatnu patronažnu potporu, što je, u suštini, bolje za pacijente jer se u samim bolničkim uslovima mogu desiti i intrahospitalne infecije koje mogu komplikovati tok liječenja i oporavak.

N.MRDAK

---

Restriktivnim mjerama zaštititi rizičnu populaciju
Na primjeru Švedske vidimo da postoje i drugi primjeri pristupa ovom problemu. Našem mentalitetu dugoročno nije svojstveno zatvaranje i zabrana, što se pokazalo u praksi, te smatram da pristup treba da bude liberalniji i da treba upodobiti model Švedske za Crnu Goru.

Tačnije, mišljenja sam da restriktivnije mjere treba primijeniti prema rizičnoj populaciji: sve osobe starije od šest mjeseci sa hroničnim oboljenjima respiratornog sistema, kardiovaskularnog sistema i bubrega, osobama koje se liječe od metaboličkih poremećaja (kao što je šećerna bolest), licima sa smanjenom funkcijom imunološkog sistema, uključujući i lica sa HIV/AIDS-om, kao i prema osobama koje imaju transplantirane organe i/ili ćelije; sve osobe starije od 65 godina, hronično oboljelim osobama koje žive u kolektivnom smještaju; zdravstvenim radnicima i njihovim saradnicima, zaposlenima na odjeljenjima intenzivne njege, neonatalne njege i u stacionarima za hronično oboljela lica, a da ostatak zajednice treba da nastavi koliko je god moguće normalniji život.