Ministarka nauke Sanja Damjanović kazala je u intervjuu za „Dan” da su naučnicima u prethodnoj godini omogućili da učestvuju u eksperimentima u najpoznatijoj laboratoriji Evropske agencije na nuklearna istraživanja (CERN) i programu H2020, ali da se i dalje odvaja samo 0,4 BDP, odnosno osam puta manje sredstava za razvoj i istraživanja. Damjanovićeva ističe da je naučnoistraživačka zajednica bila vrlo usitnjena, nedovoljno povezana, a jedan od problema na univerzitetima je i nepostojanje definisane istraživačke pozicije u akademskoj zajednici, a naročito nedostatak povezivanja ovog profesionalnog profila i komercijalizacije.
• Kako ocjenjujete rad Ministarstva nauke ostvaren za godinu dana od kada ste na toj funkciji?
– Ove godine smo, uprkos malom budžetu, uspjeli da napravimo značajne pomake i ovdje bih posebno istakla dvije stvari: Inicijativu za realizaciju krupne infrastrukture – međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru jugoistočne Evrope kao i uspjeh u EU programu Horizont 2020, a koje su obilježile godinu za nama. Pored navedenog, započeli smo i novi proces internacionalizacije pridruživanjem Crne Gore najvećim međunarodnim naučnim institucijama, usvojili novu Strategiju naučnoistraživačke djelatnosti, raspisali po prvi put konkurse za inovativne projekte, kao i projekte koji će podsticati učešće naše naučne zajednice u EU programima Horizont 2020 (H2020) i COST.
S obzirom na to da javnost možda i nije dovoljno upoznata sa značajem EU programa H2020, želim da to dodatno obrazložim. U pitanju je najznačajniji program za istraživanje i inovacije u koji EU zemlje kao i pridružene članice ulažu oko 75 milijardi eura za period od sedam godina. Naime, cilj programa je da se mapiraju društveni izazovi, nakon čega se otvaraju pozivi i traži da upravo nauka i tehnologija ponude najbolja rješenja. Uvijek naglašavam, uspješnost učešća zemlje u ovom programu ukazuje na njen potencijal i konkurentnost. Nakon tri godine negativnog efekta učešća, po prvi put je Crna Gora u 2017. godini ostvarila neto dobitak od ovog programa. Sve do sada je stopa uspješnosti Crne Gore u ovom programu bila najmanja među evropskim zemljama, poslednja nekolika mjeseca se povećavala, da bismo se početkom decembra našli na nevjerovatnom prvom mjestu, sa stopom učešća od 25 odsto, a što je vrlo zapaženo od strane Evropske komisije, kao i od eminentnih međunarodnih institucija. Ne samo da je ovo važno zbog imidža Crne Gore na međunarodnoj sceni, posebno u kontekstu EU integracija, već smo uspjeli da po prvi put povučemo značajna dodatna sredstva u iznosu od 1,2 miliona eura i na taj način efektivno povećamo naš budžet. Konkretno, formirali smo Nacionalnu kancelariju za projekte u okviru Ministrastva nauke, ojačali tim Nacionalnih kontakt osoba, postavili ljude sa znanjem i umijećem, izdvojili sredstva za njihov efikasan rad, fokusirali se na one oblasti gdje imamo minimalnu kritičnu masu. Rezultati koji su počeli da se ostvaruju ohrabruju i ukazuju da smo na dobrom putu.
• Prema mnogim pokazateljima, naučnoistraživačka djelatnost i saradnja sa međunarodnim institucijama je unaprijeđena, crnogorski naučnici imaju mogućnost da učestvuju u projektima u CERN-u, šta je potrebno da bismo imali uspješne projekte u Crnoj Gori, zadržali talente i privukli priznate naučnike?
– Ove godine smo započeli novi proces internacionalizacije, pridruživanjem Crne Gore međunarodnim naučnim institucijama. Imajući u vidu da je u pitanju vrlo kompleksan proces, drago mi je da smo ove godine za kratko vrijeme uspjeli da realizujemo nekoliko formalnih ugovora. Tako je Crna Gora po prvi put postala punopravni član najvećih institucija iz oblasti „Life Science” EMBL I EMBO, kao i najvećeg LHC eksperimenta u CERN-u, CMS. Takođe, započeli smo i pregovore sa Evropskom svemirskom agencijom (ESA). Ove institucije su centri izvrsnosti svjetskih razmjera. Danas savremena istraživanja zahtijevaju skupu opremu, nova tehnološka rješenja, a koja je jedino moguće ostvariti objedinjavanjem resursa više zemalja, kao i udruživanjem ideja. Za zemlje u razvoju, kao što je Crna Gora, ne postoji druga alternativa. Prva crnogorska grupa priključena CMS eksperimentu, koju čine fizičari, elektroinženjeri i informatičari, već dobija benefite od ove saradnje, a grupu najvećim dijelom čine mladi ljudi. Ovo je istovremeno i najbolji način da se zadrže mladi talenti u zemlji, jer će zbog dostupnosti podataka biti u mogućnosti da istraživanja obavljaju direktno iz matičnih institucija, kao i da učestvuju na svim sastancima putem video-konferencija. Ovo je zapravo i praksa kada su u pitanju međunarodne institucije; na sastancima prisustvuju naučnici sa raznih lokacija širom svijeta i efikasno razmjenjuju rezultate. Što se tiče EMBL i EMBO-a, raduje da postoji zainteresovanost naučne zajednice iz različitih institucija (UCG, UDG, Klinički centar Crne Gore, Institut za javno zdravlje i Specijalistička veterinarska laboratorija), kao i veliki broj mladih ljudi koji je, praktično, spreman za rad u ovim prestižnim centrima.
• Da li Univerzitet Crne Gore ima dovoljno kapaciteta da zadrži istraživače, šta će Ministarstvo nauke uraditi da unaprijedi njihove uslove?
– Rezultati koje smo počeli da ostvarujemo u Horizontu 2020 pokazuju da postoji kapacitet za istraživanje, kao i potencijal za konkurentnost na evropskom nivou. Upravo ova sredstva koja se sada povlače iz međunarodnih fondova treba efikasno koristiti i ulagati u jačanje ljudskih resursa i istraživačkih kapaciteta (na primjer zapošljavanjem doktoranada), tj. timova i na taj način graditi kritičnu masu koja je sposobna da se integriše u internacionalne, inovativne i komercijalne istraživačke tokove i samim tim će se i istaći naše prioritetne oblasti. Neophodno je prevazići mnoga dosadašnja ograničenja potencijala tipična za male zemlje sa tranzicionom prošlošću. Ljudski resursi i istraživački kapaciteti predstavljaju osnovu naučnoistraživačke djelatnosti, pa ih je potrebno izgraditi i osnažiti na pravi način. I zato je i jedan od ciljeva naše nove Strategije naučnoistraživačke djelatnosti upravo `Jačanje ljudskih resursa i istraživačkih kapaciteta`, kao i finansiranje krupnih naučnoistraživačkih i inovativnih projekata koji će imati za cilj tehnološki oporavak Crne Gore. Jedna od važnih mjera ovog cilja je upravo zapošljavanje doktoranada na univerzitetima, ali i u privredi. Zapravo, naša namjera je da za najbolje doktorande obezbijedimo feloušip stipendije, koje će pored plata pružiti i mogućnost rada na istraživačkim i inovativnim projektima, a jedna od aktivnih komponenti će biti internacionalizacija. Sve ovo će uticati na smanjenje odliva talenata, ali takođe i na stvaranje novih generacija istraživača.
• Ima li Crna Gora kapaciteta da se bavi savremenim istraživanjima, koje su laboratorije i oprema za to potrebne?
– Savremena istraživanja u sadašnjim uslovima iziskuju upotrebu moderne tehnologije i skupe opreme, ali i iznalaženje novih tehnoloških rješenja što je moguće ostvariti jedino ujedinjavanjem resursa i finansijskih sredstava, a što ukazuje da nauka danas čak i u ekonomski najrazvijenijim zemljama ne može biti izolovana. Danas se najveće ideje stvaraju u timovima. Za male zemlje u razvoju praktično ne postoji alternativa, i upravo novi način internacionalizacije će omogućiti najefikasniji i najekonomičniji način bavljenja savremenim istraživanjima, pristup svjetskim, multimilionskim laboratorijama, ali i rad sa najeminentnijim naučnicima. Sve ovo će kroz proces umrežavanja uticati i na povećanje aplikacija za EU program Horizont 2020. Takođe, sredstva koja se povlače iz EU programa treba efikasno ulagati u jačanje istraživačkih kapaciteta, kao i povećanju bazične opreme. Recimo, pristup EMBL i EMBO-u mladim ljudima omogućava apliciranje za startapove u cilju unapređivanja svojih lokalnih laboratorija.
• Da li je budžet od 4,6 miliona eura za nauku dovoljan za povećanje broja naučnika i početak novih projekata?
– Apsolutni brojevi koji navodite ukazuje na velike izazove malih zemalja. Naime, ulaganja Crne Gore u istraživanje i razvoj je oko 0,4 odsto BDP-a, što je oko osam puta manje od EU cilja (tri odsto). Međutim, činjenica je da i neke EU zemlje imaju isti relativni procenat ulaganja. Sve ovo ukazuje da je pitanje efikasnog ulaganja budžetskih sredstava izazov za mnoge države. Kada su u pitanju male zemlje, poput Crne Gore, ovi izazovi su znatno veći. Problemi malih zemalja imaju različita rješenja u odnosu na zemlje sa više miliona stanovnika, jer su apsolutni brojevi mali. Samim tim, apsolutna budžetska sredstva su mala, kao i sveukupna kritična masa naučnika, a posebno broj naučnika po oblasti. Iz toga razloga, naša nacionalna sredstva treba da budu korišćena na racionalan i strateški način, a što će dovesti do novih pomaka. Potrebno je ukrupnjavanje projekta, fokusiranje na inovacije i komercijalizaciju, umrežavanje, apliciranje za EU fondove i timsko razmišljanje.
• Šta očekujete od inicijative za osnivanje Međunarodnog naučnog instituta, kada bi mogla takva institucija da počne sa radom?
– Da sumiram, ovakav jedan projekat u regionu bi ne samo spriječio odliv talenata, već bi naš region postao mjesto koje bi privlačilo vrhunske stručnjake, uticao na unapređenje životnog standarda stvaranjem privlačnih radnih mjesta, posebno važno za mlade ljude. Projekat takođe otvara prostor za komplementarne tehnologije, a što pruža veliki podsticaj privrednom sektoru. Sve ovo bi doprinijelo da naš region konačno postane konkurentan ostatku Evrope. Drago mi je da je upravo Vlada inicirala ovaj projekat koji predstavlja jedan od najljepših primjera „Nauke za društvo”. Inicijativu je prvobitno predložio prof. Hervig Šoper, nekadašnji generalni direktor CERN-a. Prije godinu dana sam prvi put saznala za ovu ideju od prof. Šopera, i to tokom susreta na stepeništu hola glavne zgrade CERN-a. U tom trenutku, kao i sada, bilo mi je jasno da se radi o jedinstvenoj šansi koja će napraviti veliku naučnu, tehnološku i ekonomsku transformaciju našeg regiona, ali takođe da je baš sada pravo vrijeme s obzirom na to da je zapadni Balkan u političkom fokusu sa ciljem njegove integracije u EU. Od tog momenta počinje intenzivna saradnja sa profesorom Šoperom, a koja mi je otvorila mnoga vrata i kontakte sa značajnim predstavnicima naučne politike. Podsjetiću vas da je jedna od opcija instituta hadronska kancer terapija i istraživanje iz oblasti biomedicine pomoću protona i težih jona, koja danas predstavlja najmoderniji i najuspješniji metod liječenja kancera. Ovakva metoda liječenja bi bila dostupna svim građanima regiona, a projekat bi bio jedinstven u svijetu jer bi 50 odsto vremena bilo odvojeno za istraživanja koja su danas velika potreba, a nigdje se ne odvijaju u ovoj mjeri. Na projektu bi radilo oko 1.000 istraživača, dok bi broj pacijenata koji bi se liječio na ovom institutu pokrivao potrebu teritorije od oko 20 miliona stanovnika.
Druga opcija instituta je komplementarna prvoj – u pitanju je četvrta generacija sinhrotronskog izvora zračenja zasnovana na savremenim tehnologijama, koja bi omogućila širok spektar istraživanja sa brojnim primjenama u industriji i različitim naučnim disciplinama. I ovaj institut bi pružao kapacitet za rad oko 1.000 istraživača. Za ovo kratko vrijeme smo ostvarili veliki napredak na naučnoj, ali i na političkoj osnovi. Privukli smo pažnju Evropske komisije, kao i značajnih organizacija i institucija, koji sada sa pažnjom prate dalji razvoj ovog projekta.
D.BOGOJEVIĆ
Tehnološki park za mlade
• Koji su planovi Ministarstva nauke u narednoj godini, na koji način ćete pokušati da povežete privredu sa istraživačima?
– Već sam se osvrnula na prethodna dva (razvoj ljudskih resursa i istraživačkih kapaciteta, odnosno unapređenje međunarodne saradnje i umrežavanje), tako da bih sada obrazložila treći cilj, a to je jačanje sinergije između nauke i ekonomije.
Mladi ljudi sve više u inovativnom preduzetništvu vide šansu za zapošljavanje, a što ujedno može da poveća šanse Crne Gore na globalnom tržištu. I upravo kreiranjem boljih uslova za ove mlade ljude putem uspostavljanja atraktivnog ambijenta za inovativne startapove, otklanjanjem barijera putem zakonskih promjena, uvođenjem poreskih olakšica, ali i osnivanjem prvog Naučno-tehnološkog parka, sigurna sam da ćemo aktivirati značajne potencijale mladih ljudi u zemlji. Ova mjera se pokazala uspješnom u razvijenim zemljama širom svijeta.
Institut za sedam godina
Ministarka Damjanović navodi da bi izgradnja projekta za Međunarodni naučni institut trajala od pet do sedam godina.
– Radi realizacije daljih koraka, Evropska komisija nas je pozvala da koristimo specifični konkurs za projekte u okviru novog Radnog programa za 2018–2020. g. u okviru Horizonta 2020, tako da nam predstoji apliciranje za donatorska sredstva u iznosu od po tri miliona eura po opciji instituta, koja će služiti za izradu glavnog projekta. Paralelno sa tim, počeće i proces izbora lokacije za institut u regionu.
Imamo 600 naučnika
Koliko u Crnoj Gori radi naučnika na projektima, a koliko je potrebno da se unaprijedi ta oblast?
– Shodno malom broju stanovnika, nacionalni naučni kapacitet Crne Gore je mali, sa oko 600 istraživača, mjereno ekvivalentom punog zaposlenja. Iz tog razloga, kao što sam već navela u prethodnim odgovorima, neophodno je strateški prići i usmjeriti se na krupnije, multidisciplinarne projekte, kao i na umrežavanje, jer ni naučnici, kao ni naučna zajednica ne mogu biti izolovani.