Rutine su veoma važne u odrastanju djeteta. Kada dijete zna šta u kom periodu radi, gdje se jede, spava, gdje je prostor za igru, osjeća sigurnost i lakše se adaptira na zahtjeve koje roditelji donose. Za formiranje i prihvatanje rutina glavnu ulogu igra roditelj. Kako kaže
Anđela Šćekić Todorović, psiholog i Geštalt psihoterapeut, ukoliko roditelj ima rutine i on ih se sam pridržava onda će i djeca spontano prihvatati to.
– Djeci rutine prijaju iako nekad pokazuju otpor prema njima. U tom procesu pokazivanja otpora prema rutinama krije se dječja potreba da ispitaju roditeljske granice. Veoma je važno da roditelji budu dosledni i istrajni u porukama koje daju djeci. San je izuzetno važan za rast i razvoj djece. Rutine spavanja se uče od samog rođenja. Smatra se da prvih mjesec-dva beba ne uspostavlja ritam spavanja isti tokom svakog dana, jer se i sama prilagođava spoljašnjoj sredini. Kako bi se lakše privikla na dnevni i noćni ritam, značajno je da se roditelji pridržavaju navika gdje bebu uspavljuju, način na koji je uspavljuju i u kom prostoru beba spava – kaže Šćekić Todorović.
Sada su u trendu „treninzi za uspavljivanje beba“ sa ciljem da se ona nauči da sama zaspi.
– Ove tehnike se ne odnose na one koje su nekada strariji preporučivali, da se beba ostavi u krevetac da plače i tako će se sama uspavati. U ovim tehnikama imamo predloge na koji način i u kom vremenskom intervalu treba da roditelj uđe u sobu i umiri bebu koja uči da se sama uspava. Ukoliko je roditelj spreman da uđe u ovaj proces učenja bebe da sama zaspi, onda bi bilo dobro da se tome potpuno prepusti i pridržava. Ukoliko roditelj nije spreman da se tome potpuno posveti, onda u ovu vrstu učenja ne bi bilo dobro da pokreće. Veoma je važno da roditelj izabere tehniku uspavljivanja koja godi i njemu i bebi. Ako je to boravak pored djeteta, češkanje, pjevanje, ljuljuškanje i ako to godi obojema, onda roditelj može izabrati i taj način. Ovaj rani razvojni period brzo prođe, pa savjetujem roditeljima da što više maze i grle svoju djecu, jer kroz dodir dijete osjeća ljubav, sigurnost i prisutnost roditelja, što je važno za kasnije formiranje ličnosti djeteta. U toku uspavljivanja, i samog spavanja djeteta ne preporučuje se potpuna tišina. Predlažem da se djetetu tokom spavanja pušta opuštajuća muzika, instrumentalna ili muzika za meditaciju. Muzika dodatno opusti dijete i lakše ga uvede u san – kaže Šćekić Todorović.
Ona kaže da ukoliko niste uspjeli da formirate rutine djetetu, a ono već ima tri godine i više, treba pokušati ponovo, jer za rutine nikada nije kasno.
– Veoma je važno da kao roditelj budete spremni i dosledni u sprovođenju. S obzirom na to da svi imamo neke obaveze, koje nekada dođu neplanski, i rutine se nekim danima moraju prekinuti, izuzetno je značajno da dijete uvijek pripremimo na to. Dakle, objasnimo djetetu da narednog dana imamo drugačiji plan i organizaciju dana i navedemo mu promjenu. Ako je dijete spavalo u istoj sobi sa roditeljima ili je čak spavalo zajedno sa njima, u procesu odvajanja treba mu predstaviti da je to veliki korak za njega, da će imati svoju sobu i navesti sve što je njemu važno da zna da će biti u njegovoj sobi. Takođe, uvijek kažite djetetu da ste vi tu, odmah pored njegove sobe i da ćete ulaziti povremeno da vidite da li spava. Na taj način dijete će biti sigurno da je roditelj tu i da neće otići. Ukoliko ste ovo rekli djetetu obavezno i uradite, da se ne bi izgubilo povjerenje između djeteta i roditelja. Budite dosledni svemu što kažete i radite – ističe Šćekić Todorović.
A.D.
Telefoni uveče remete sanAnđela Šćekić Todorović ističe da je sa adolescentima malo teže napraviti dogovor oko odlaska na spavanje jer oni imaju potrebu da probijaju roditeljske granice, i misle da su uvijek u pravu, i da im treba manje sna nego što roditelji kažu.
– Korišćenje mobilnih telefona do kasnih večernjih sati remeti kvalitetan san, pa su roditelji dodatno u problemu kako objasniti tinejdžeru šta je dobro za njega. Ono što smo postigli do perioda puberteta, kakve smo granice postavili djeci, je veoma važno, jer se dalji odnos zasniva upravo na onom koji je do tada izgrađen. Ukoliko smo kao roditelji uvijek popuštali djetetu i gledali da bude sve kako ono želi, u periodu adolescencije dijete će sigurno tražiti da bude sve po njegovom. Ako smo kao roditelj balansirali i dijete je jasno znalo šta i kada može, u ovom periodu puberteta će mu biti lakše da prihvati zahtjeve. Biće naravno ljutnje i konflikata, ali dijete će znati gdje je jasna granica. Našom jasnom granicom prema djeci učimo ih da i oni prave granicu prema drugima. Granica naš štiti i podržava u ličnom razvoju – ističe Šćekić Todorović.