Bol u stomaku, gubitak težine, niske vrijednosti krvnog pritiska, mučnina i opšta slabost simptomi su koji mogu na ukažu na niz bolesti i stanja – od iscrpljenosti usled redukcionog režima ishrane, preko pada imuniteta, do psiho-fizičkog premora i stomačnog virusa. Ali, kada ovi simptomi postanu izraženiji, a prate ih još i prebojenost kože, amenoreja kod žena i impotencija kod muškaraca, kao i neutaživa potreba za slanom hranom, trebalo bi posumnjati na Adisonovu bolest, rijedak hronični endokrini poremećaj koji se javlja kada nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljno hormona koji se luče u kori nadbubrega.
O uzrocima pojave Adisonove bolesti, dijagnostici i načinima liječenja za „Dan” govori doktor medicine Marija Kozomara.
– Adisonova bolest se najčešće javlja između 30. i 50. godine života, uglavnom kod žena – kaže dr Kozomara za „Dan”. – Prema statistikama, stopa javljanja je 1:100.000, što znači da Adisonova bolest spada u red rijetkih oboljenja. S obzirom na to da je prati niz nespecifičnih simptoma, ljekari neće odmah posumnjati da se radi o Adisonovoj bolesti, već će tokom dijagnostike isključivati prisustvo drugih bolesti i stanja koja daju istu ili sličnu kliničku sliku.
●Kada bi trebalo posumnjati da simptomatologija upućuje na Adisonovu bolest?
– Onda kada se uz mučninu, vrtoglavicu, bolove u stomaku, osjećaj iscrpljenosti, povraćanje, gubitak težine i veliku potrebu za slanom hranom usled gubitka natrijuma putem urina javi specifična prebojenost kože. Tamne fleke najprije se javljaju sa gornje strane šake, na očnim kapcima, ustima i genitalnim sluznicama. Dlanovi su uvijek pošteđeni hiperpigmentacije, ali ne i ostali otkriveni dijelovi kože. Pored navedenih simptoma, javljaju se još i nepodnošenje bilo kakve vrste napora, gubitak apetita, promjena čula mirisa i ukusa, suvoća sluzokože usta, opšta dehidracija, kao i bolovi u mišićima. Veoma rijetko dolazi do skoka tjelesne temperature i takozvanog Adisonovog šoka.
●Šta uzrokuje pojavu ove bolesti?
– Uzrok nastanka Adisonove bolesti može da bude kancer nadbubrežnih žlijezda ili metastaze na nadbubrežnim žlijezdama, ali bolest može da bude i autoimunog tipa, kada organizam proizvodi antitijela protiv kore nadbubrežne žlijezde. Takođe, Adisonova bolest se javlja udružena sa ostalim bolestima poput dijabetesa, vitiliga, celijakije, Hašimoto sindroma, primarne bilijarne ciroze, hemohromatoze (taloženje viška gvožđa u jetri, srcu, pankreasu i koži), tuberkuloze i vaskularne tromboze, a okidač za njenu pojavu mogu da budu i gljivične infekcije i upotreba pojedinih vrsta ljekova.
●Kako se dijagnostikuje Adisonova bolest?
- Pored mjerenja krvnog pritiska i spoljašnjih vidljivih znakova koji upućuju na Adisonovu bolest, pacijent će biti upućen na dodatne analize. Dopunska ispitivanja podrazumijevaju pregled urina, nivo hormona u plazmi, krvnu sliku, nivo glikemije, kao i pregled elektrolita u serumu. Nizak nivo natrijuma u krvi, visok nivo kalijuma u krvi, povećan broj limfocita, kao i izrazito visoke ili izrazito niske vrijednosti kalcijuma takođe mogu da ukažu na prisustvo Adisonove bolesti. Nekada će pacijent biti upućen na skener stomaka kojim se mogu otkriti nespecifične promjene na nadbubrežnim žlijezdama.
●Kako izgleda liječenje Adisonove bolesti?
-Terapija je jednostavna i podrazumijeva doživotno uzimanje sintetičkih hormona. Naime, kora nadbubrežnih žlijezda proizvodi hormone kortiozol, aldosteron i androgene, dok srž nadbubrežnih žlijezda proizvodi adrenalin i noradrenalin. Da bi došlo do Adisonove bolesti, neophodno je da nedostaje više od 90 odsto mase kore nadbubrežnih žlijezda, odnosno da nadbubrežne žlijezde prestanu da proizvode ove hormone koji pomažu imunom sistemu kod upala, kontrolišu krvni pritisak, utiču na mišićnu masu i libido, nivo šećera u krvi i reakciju organizma na stresne situacije. Zato je kod Adisonove bolesti supstitucijska terapija neophodna do kraja života. Uz uzimanje hormona, trebalo bi korigovati i ishranu unošenjem većih količina soli i ugljenih hidrata. Ukoliko pacijent koji boluje od Adisonove bolesti mora da bude podvrgnut nekom hirurškom tretmanu, kao i tokom trudnoće neophodno je da se obrati ljekaru kako bi mu hormonska terapija bila prilagođena.
Snežana Moldovan