Život na društvenim mrežama postao je dio naše svakodnevice. Gotovo da ne postoji osoba koja nema profil na Instagramu, Fejsbuku i Tviteru, i ne dijeli više puta dnevno fotografije i tekstualne statuse. Selfiji, fotografije hrane i ambijenta u kom se nalazimo redovno „iskaču” kad aktiviramo aplikacije na mobilnim telefonima. Neosjetno, društvene mreže „kradu” nam na dnevnom nivou barem sat vremena i daju osjećaj da smo u toku sa novitetima iz života svih naših virtualnih prijatelja.
Ali, prisustvo u virtualnom svijetu izrodilo je i nov fenomen – potrebu za samoreklamiranjem i popularnošću na društvenim mrežama. Zašto smo postali zavisni od broja lajkova i kako da prevaziđemo potrebu da budemo zvijezde Instagrama, Fejsbuka i Tvitera za „Dan” govori psiholog Zorana Vuković.
– Većini korisnika društvenih mreža nije važno da li su sa svojim prijateljima i pratiocima podijelili lijepe trenutke iz života, već koliko „sviđanja” imaju određena fotografija, video-zapis ili tekstualni status koji su podijelili – kaže psiholog Vuković. - Što imamo više lajkova, to je naša popularnost na društvenim mrežama veća, ali kod određenog broja korisnika upravo broj lajkova određuje nivo samovrednovanja i samopouzdanja. Želja da budemo popularni i prihvaćeni nije karakteristična samo za 21. vijek. Ona je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi; sjetimo se samo porteta istorijskih ličnosti, predsjednika, vojskovođa, glumaca i muzičkih zvijezda – svi su željeli da na umjetničkim slikama i fotografijama izgledaju što ljepše, samouvjerenije i moćnije. Najzad, autoportreti slavnih slikara bili su preteča današnjih selfija. Problem nastaje onda kada „zatrpavamo” svoje profile selfijima i lijepim ili smiješnim fotografijama ne bismo li zavrijedili više pažnje i dobili što više „sviđanja”.
●Kada željeni broj lajkova izostane, kod jednog broja korisnika društvenih mreža to ne izaziva loš osjećaj, dok kod drugih stvara zabrinutost, neraspoloženje i osjećaj manje vrijednosti. Zbog čega postoji ta vrsta razlike?
– Čovjek kao socijalno biće teži da ostvari interakciju sa drugima i da bude prihvaćen. Htjeli mi to da priznamo ili ne, svako od nas teži da bude podržan i voljen, najprije u uskom okruženju koje čine porodica i prijatelji, a onda i na poslu, pa i u virtualnom svijetu. Brojna istraživanja su pokazala da kada ljudi pozitivno reaguju na ono što objavimo, naš doživljaj sopstvene vrijednosti raste. Bolja slika o sebi je ono što hrani naše samopouzdanje i pokazuje nam da smo na dobrom putu, da smo prihvaćeni i da su naše vrijednosti ispravne. Ako u suštini jesmo zadovoljni sobom i svojim životom, broj lajkova nam neće značiti mnogo. Ali, ako je kod nas prisutno nezadovoljstvo realnim životom, manji broj lajkova može da djeluje destruktivno i da dodatno uruši ionako nesigurno i poljuljano samopouzdanje. Ukoliko smo ubijeđeni da naša vrijednost zavisi od mišljenja drugih bićemo podložniji obezvrjeđivanju sebe, što može da dovede do anksioznosti, pa i depresivnih epizoda. Ipak, kada ovaj problem posmatramo s druge strane, naš odnos prema malom broju lajkova na društvenim mrežama može da bude i koristan, da nas natjera da preispitamo čime smo to, zapravo, nezadovoljni i da poradimo na tome da popravimo stanje.
●Svako od nas zna barem jednu osobu koja ima sve razloge da bude zadovoljna svojim životom, ali se ipak trudi da uljepša stvarnost u virtualnom svijetu i predstavi se u još ljepšem svjetlu. Zbog čega se javlja ta potreba? Takođe, zašto se korisnici društvenih mreža predstavljaju drugačijima nego što jesu u realnosti?
– Mi možemo istinski voljeti sebe, ali veliki uticaj na tu ljubav ima i to kako smatramo da nas drugi vide. Osobe iz našeg okruženja često su ogledala koja reflektuju sliku nas samih. Ako drugima djelujemo kao srećan, uspješan i zadovoljan pojedinac koji „živi život punim plućima u svakom trenutku”, povjerovaćemo da smo zaista takvi i da za nas ne postoje „loši dani”. S druge strane, preplavljeni smo fotošopiranim fotografijama slavnih ličnosti koje su uvijek besprekorne, pršte od sreće i djeluju kao da su „miljenici bogova”. Kako smo uvijek skloni da se upoređujemo sa drugima, često nam naša stvarnost, iako realno lijepa, djeluje blijedo i nedovoljno dobro u poređenju sa životima drugih ljudi. Zbog toga veliki broj korisnika društvenih mreža pribjegava uljepšavanju stvarnosti - provlače selfije kroz filtere, a nerijetko i kradu tuđe fotografije egzotičnih mjesta kako bi prikazali sebe kao osobu koja je „uspjela u životu” i ima materijalna sredstva da stigne na mjesta koja su većini „običnih smrtnika” nedostupna. Kad smo u virutalnom svijetu zaboravljamo da savršenost ne postoji i dozvoljavamo sebi da pobjegnemo u tehnološku bajku. Ovo se dvostruko može negativno odraziti na našu realnost: najprije, možemo da postanemo nezadovoljni što nijesmo u mogućnosti da priuštimo sebi da izgledamo savršeno i budemo na mjestima koja nas privlače, a onda postajemo nezadovoljni realnim životom i u njemu ne vidimo ništa lijepo i radosno, jer se savršenstvo nalazi na društvenim mrežama. Ovo je veoma opasna zamka koja može da ima dalekosežne posledice na naš stvaran život.
●Kako izbjeći tu zamku, biti zadovoljan realnošću i ne dozvoliti na tuđe mišljenje promijeni našu sliku o nama samima?
– Svaki čovjek ima vrline i mane, dobre i loše životne periode, svako doživljava uspjehe i neuspjehe, svako pravi ispravne i pogrešne poteze u životu. Važno je da to osvijestimo i prihvatimo kao činjenicu, i da ne dozvolimo da pokleknemo kada nam „život ode u minus”. Naravno, onda kada smo nezadovoljni nekim segmentom u životu, trebalo bi da se pokrenemo i damo sve od sebe da taj segment poboljšamo u okvirima koji su mogući i koji će nas učiniti srećnijom i zadovoljnijom osobom. Plasiranjem lažne slike preko društvenih mreža to svakako nećemo postići, jer onog trenutka kada se isključimo sa Fejsbuka, Instagrama ili Tvitera slijedi bolno suočavanje sa stvarnošću. Broj pratilaca, broj lajkova i pozitivne komentare nikada ne bi trebalo izjednačavati sa našom stvarnom vrijednošću.
Snežana Moldovan