Kad neko ima želju i viziju, onda se „sve kockice slože” da ideja bude realizovana i prepoznata kao kvalitetna i korisna. O tome svjedoči i Jelena Marković, po struci ekonomista koja završava specijalizaciju iz poslovne psihologije, po vokaciji tetka i mama koja je svoje bogato znanje iz različitih oblasti usmjerila ka edukaciji najmlađih.
Rođena je u Kotoru, a živi u Podgorici, gdje, kao i u Kamenarima, četvrtkom i subotom organizuje kreativna i edukativna druženja sa djecom. Jelena organizuje osnove kuvanja za najmlađe, a ujedno realizuje još jedan projekat - „Mali baštovan”, takođe namijenjen klincima i klincezama. O svojim projektima koje su s jednakim oduševljenjem prihvatili kako najmlađi, tako i njihovi roditelji, Jelena govori za „Dan”.
– Najdraže uloge su mi mama i tetka, i one su osnovni pokretači projekata koje radim, uz želju da saznanja, otkrića, tajne recepte i ljubav podijelim sa svom djecom – kaže Jelena Marković za „Dan”. - Na ideju osnivanja radionica kuvanja za djecu došla sam kroz druženja i razgovore sa djecom mog brata i moje sestre. Radost i ushićenje koju bude naši susreti su učinili da poželim da to bude moj poziv i shvatila sam da, dijeleći naše igre, znanja i vještine sa drugom djecom, možemo da doprinesemo svima, a i samim roditeljima. Od kad sam postala tetka rodila se nepresušna želja za znanjem na temu edukacije, dječije psihologije, rasta i razvoja. Rođenjem mog sina ta se želja proširila na prirodno, pozitivno i svjesno roditeljstvo, odgoj i vaspitanje djece uz osvješćen govor. Uporedo sam veliki zaljubljenik u zdrave načine života i, kao dio toga, i u zdravu hranu. Obuku za šefa sirove kuhinje završila sam 2013. godine i dobila sertifikat za vođenje radionica prirodne hrane. To znanje, kao i dugogodišnje istraživanje i iskustvo prvenstveno lično a onda i svih sa kojima sam sarađivala na tu temu, predstavljaju temelj ovih radionica.
●Da li je Vaš program nastao po uzoru na iste ili slične programe u svijetu?
-Ovaj program je ideja moje bratanice Elene koja je moj konsultant i asistent na radionicama u Kamenarima. Istražujući tržište, na Instagramu sam upoznala Daniru Šabić, koja je Montessori učitelj, školovana u Londonu i koja takođe kuva sa djecom. Ona je dosta učvrstila i proširila moja znanja i dala mi praktične savjete na osnovu dugogodišnjeg rada sa djecom, kao i konstantnu podršku. „Pure Joy” radionice temelje se na Montessori i Waldorf filozofiji, kao i kombinaciji brojnih metoda u svim sferama - od korišćenja mapa kao alata intelektualnih vještina, ali i mapa za prikaz rutina i rituala koje pružaju djetetu predvidljivost te neophodan osjećaj sigurnosti (radim ih u vidu bojanki koje zanimaju djecu dok je hrana na hlađenju i slično), korišćenja svjesnog i afirmativnog govora kako u komunikaciji tako i kroz autorske pjesmice koje slušamo i pjevamo uz instrumente i tako podstičemo osjećaj za ljepotu i umjetnost i zvuka i pokreta. Dodatno razvijamo kreativnost, jer “mali šefovi” sami smišljaju recepte i stiču osjećaj u kuhinji, a vježbaju matematiku i metriku kroz praćenje i zapisivanje tih recepata na mapi. Radimo na podsticanju reda, logike i postupnosti, kao i važnosti pripreme i organizacije kroz razdvajanje svakog koraka po poslužavnicima i pristupa času po etapama. Takođe, vodimo brigu o okolini i sebi, jer učimo da je i čišćenje dio kuvanja; to se mamama posebno sviđa, jer odjednom metlice, četke, sunđeri i krpe postaju jako zanimljivi. Sve to radimo kroz igru i pjesmu, te je prelazak sa aktivnosti na aktivnost lagan i radostan. Nakon svega ovoga, neizbježan rezultat jeste samostalnost i zdravo samopouzdanje djece zbog izuzetnih vještina i spretnosti kako u kuhinji tako i drugim segmentima. Kroz igru, djeca se polako zaljubljuju u zdravu hranu i sama donose zdravije izbore.
●Koliko roditelji imaju sluha da pošalju djecu na ovakve radionice i da li pokazuju želju da i sami učestvuju?
-Na moje pozitivno iznenađenje, roditelji izuzetno imaju osjećaja o važnosti ulaganja u obrazovanje svoje djece, ali i u njihovo zdravlje, i sve se više otvaraju u tom pogledu. Često se šale i pitaju da li primamo „stariju djecu”, da i oni dođu da uče. Shodno tome u Podgorici, u saradnji sa koleginicom i dragom prijateljicom Margaretom Radomirović organizujemo 5. juna „Detoks parti”, a 15. juna cjelodnevnu radionicu sirove hrane za odrasle i djecu.
●Koliko dugo radionice traju i šta djeca mogu da nauče?
-Radionice za „male šefove” traju dva sata i uvijek počinju osnovama bezbjednosti u kuhinji, s akcentom na korišćenje noža. Radimo na praktičnim vještinama, te samim tim i na razvoju fine motorike, učimo osnove nutricionizma i kulinarstva i razvijamo ljubav prema zdravoj hrani, budimo kreativnost a učimo i red i organizaciju. Njegujemo liderstvo, ali i timski duh. Ali iznad svega se dobro zabavljamo i lijepo i zdravo jedemo. Na radionicama mališani uče osnove kuvanja i nutricionizma, kao i bezbjednost u kuhinji, ali i još jednu važnu stvar - da ukusno može u isto vrijeme biti i zdravo. Za ovako kratak period rada kroz naše radonice je prošlo oko 40 mališana, a ono što je još važnije, 95 odsto djece je redovno na radionicama.
●Pravite posebne mape za djecu koja uče kulinarstvo. Kako ste došli na tu ideju?
-O dobrobitima vizuelnog prikaza toka dana ili časa, u našem slučaju, govori Waldorf filozofija, jer mape pružaju djeci predvidljivost i sigurnost pošto uvijek znaju šta radimo sada a šta kasnije. Tako sami stiču osjećaj za uzajamnost i postupnost, uče kako da stignu do cilja, odnosno do gotovog jela. Mape se takođe koriste u intelektualnim vještinama, jer na pravi način prikazuju mozgu grupu informacija koje on može lagano da procesuira i sa zabavom zapamti. Sjajne su za učenje u školi, ali jednako korisne i za poslovnu organizaciju i produktivnost. Takođe, mape omogućavaju najmlađim kuvarima da prate i shvate recept. Izrađene u vidu bojanke - vježbanke pružaju dodatnu zabavu, jer ih djeca boje dok čekaju pripremu hrane, a popunjavaju količine i mjere sastojaka u receptu dok kuvaju. Mape su sjajna stvar.
●Pored dječje škole kuvanja, organizujete i radionicu „Mali baštovan”. Otkud ta ideja i šta djeca na ovoj radionici mogu da nauče?
-Ideja se javila sama dok sam sa suprugom i sinom uživala u njegovanju naše bašte. Djeca na ovoj radionici uče gdje i kako nastaje naša hrana, šta traži a šta daje, uče da brinu o biljkama, uživaju u plodovima i stiču razne vrtlarske vještine. Takođe, uče o svemu živom i neživom na šta naiđemo u “učionici” toga dana. Uz pjesmu, zabava u bašti je zagarantovana.
S. M.


Vrtić za povratak prirodi
●Koji je Vaš sledeći projekat namijenjen mališanima?
-U bliskoj budućnosti, to je mala škola kuvanja na mjesečnom nivou, namjenjena djeci starijoj od šest godina, gdje će u kontinuitetu i postupno savladavati kulinarske vještine prateći određen raspored koji će garantovati potpunu samostalnost, spretnost i umjetnost u zdravoj kuhinji. Biće takođe druženja i rada po timovima Herceg Novog i Podgorice sa zajedničkim humanitarnim ciljevima. Na duže staze , to je otvaranje vrtića za djecu i edukativnog centra za odrasle. Vrtić će biti nešto potpuno drugačije, u potpunosti prilagođen djeci i posvećen njihovom razvoju i potrebama, sa akcentom na cjelodnevni boravak u prirodi, kako bi djeca i u doba tehnologije mogla da imaju jednostavno i srećno djetinjstvo. Cilj tog projekta jeste da nas sve vrati u prirodu i samima sebi, i omogući nam da kroz igru i zabavu ispunimo svoje potencijale.