Vegetarijanska i veganska ishrana posljednjih godina na našim prostorima postale su trend. Zahvaljujući medijskoj popularizaciji promotera sirove hrane, većina porodica danas priprema sokove od voća i povrća u kućnoj varijanti, a nije mali broj ni onih koji klasične kolače, torte i čokolade zamjenjuju sirovim poslasticama od lješnika, badema, oraha, urmi i svježeg voća.
Olivera Rosić jedan je od „glavnih krivaca na Balkanu” što je veganska hrana „smijenila” paprikaše, gulaše i tijesta. Pokrenula je nekoliko foruma i portala sa ovom tematikom, objavila knjigu „Prijesni gurmanluci” i održala na desetine radionica, edukujući druge kako da se hrane ukusno i zdravo.
U razgovoru za „Dan” Olivera otkriva šta je iniciralo da napusti tradicionalni način ishrane na balkanskim prostorima i koliko veganski način ishrane ima uticaj na opšte zdravlje.
-Prešla sam na ishranu cjelovitom biljnom ishranom 2005. godine, isključivo iz etičkih razloga – kaže Olivera. - Tada sam se susrela i sa konceptom sirove veganske hrane, prije svega preko čuvene knjige Ernesta Gintera „Živjeti bez bolesti”- koji je, istina, zagovarao vegetarijansku ishranu sirovom hranom, uz umjereno korišćenje svježeg mlijeka i jaja. Ubrzo su do mene došli i tadašnji bestseleri u Americi, knjiga „The China Study” dr Kolina Kembela, a zatim i mnogobrojne zbirke recepata veganske sirove hrane. U Americi je tada uveliko rasla popularnost sirove veganske hrane kroz razne pristupe i koncepte, tako da sam se upoznala sa različitim autorima i čitala njihove recepte i tehnike pripreme hrane. Tada sam upoznala i jedan stariji bračni par iz Amerike; oni su privremeno boravili u Beogradu, i iako u poznim godinama, bili su veoma dobrog zdravlja i puni životne energije i elana. Bili su na većinski prijesnoj biljnoj hrani. Tako je koncept ishrane prijesnom biljnom hranom počeo sve više da me fascinira.
Da li se danas hranite isključivo sirovim namirnicama ili ste zadržali neke principe u ishrani iz „epohe kuvane hrane”?
-Hranim se pretežno cjelovitom, biljnom hranom. Prijesna hrana rashlađuje organizam i meni ne prija takav režim tokom hladnih, zimskih mjeseci; tada mi prija uvođenje jednostavnih kuvanih obroka i toplih supa (na primjer, miso supa), kao i obroka termički obrađene hrane (pečen organski krompir, dodatak bezglutenskih žitarica jelima od povrća). Naravno da oni kojima prija isključivo sirova hrana i tokom hladnog perioda mogu da nastave sa takvom ishranom, međutim ukoliko se pojave znaci hipotermije (pojačanog osjećaja hladnoće), potrebno je konsultovati nutricionistu koji će predložiti određeni način ishrane sirovom hranom ili uvesti kuvane obroke od biljne hrane. Međutim, već od proljeća, počevši sa laganim čišćenjem organizma i sve većom ponudom svježe hrane, prijesna hrana izuzetno prija, u procentu koji najviše odgovara našoj tjelesnoj konstituciji i potrebama.
Koje ste benefite osjetili poslije prvih nekoliko mjeseci prelaska na sirovu hranu?
- Prestala je da me muči aritmija, akne na koži su se povukle, a uopšte izbjegavanje mliječnih proizvoda veoma blagotvorno djeluje na ženske reproduktivne organe i hormonalni balans. Ishrana sirovom hranom vrlo je blagotvorna i za regulisanje metabolizma, tjelesne težine i mnogih autoimunih bolesti koje muče savremenog čovjeka.
Prije dvije godine objavili ste prvu knjigu gurmanskih recepata „Prijesno gurmanski”. Koliko se oni razlikuju od tradicionalnih balkanskih gurmanluka i kako ubijediti klasičnog balkanskog gurmana da proba zdravu varijantu omiljene hrane?
-Od prelaska na biljnu ishranu uvidjela sam da je prvi kamen spoticanja svakome ko je namjerio da krene putem bezmesne ishrane upravo briga oko toga kako da sebi i porodici prirema hranu koja će biti ukusna, a neće sadržati namirnice životinjskog porijekla na koje smo svi manje-više navikli, i jednostavno se podrazumijeva da su nam na dohvat ruke, u frižideru. Nikoga ne možemo ubijediti da proba zdravu, biljnu hranu. Svako će odlučiti za sebe. Do nas je da ljubazno ponudimo - pripremimo s ljubavlju, i ukusno, hranu koja slavi život, i hranu koja je sama po sebi blagodet za naš organizam. Nažalost, savremene bolesti koje nas sve više pogađaju direktna su posljedica naših izbora koje svakodnevno pravimo, pa se često dešava da se ljudi, pritisnuti bolešću, odlučuju da naprave promjenu u svojoj ishrani i tada su skloni da očekuju čuda koja će se dogoditi bezmalo odmah, a to je daleko od istine... Pravi put je svjesno i voljno se odlučiti za promjenu i radosno prigrliti drugačiji životni stil koji podrazumijeva mnoge korjenite promjene.
Da li imate krize kada poželite da jedete tradicionalne specijalitete i kako ih prevazilazite?
-Nemam nikakve krize, jer ja i moj partner koji je vrsni veganski kuvar pripremamo najukusnija i najmaštovitija jela koja nisu uopšte zastupljena u klasičnoj mesnoj ishrani. Za specijalne prilike pripremamo istinske gurmanluke koji provjereno ruše predrasude o biljnoj hrani i kod najtvrdokornijih ljubitelja mesne hrane. Često pripremamo takozvane veganske, odnosno posne varijante specijaliteta tradicionalne srpske kuhinje koji su izvanredno ukusni. Ne smijemo da zaboravimo da je posna etno kuhinja dio naše nacionalne kuhinje, i da se nekada uopšte nije ni postavljalo takvo pitanje kako ćemo postiti i kako ćemo „izdržati” post. Dokle god smo tako „podešeni” - da je posna hrana zapravo veoma bljutava i bezukusna - prelazak na biljnu ishranu činiće nam se kao veliko odricanje i nemoguća misija.
Na našim prostorima na svakom koraku su kiosci za prodaju brze hrane. Koliko je vremena potrebno da ih barem u desetom dijelu zamijene kiosci za prodaju zdrave hrane?
-Moj partner i ja smo i sami pomogli otvaranje nekoliko lokala sa zdravijom, veganskom opcijom. Živimo u vremenu u kojem je trka za profitom na prvom mjestu, i nažalost malobrojni su oni koji se usuđuju da se upuste u takve poslovne poduhvate kada se zna da se o bezmesnoj hrani smišljaju vicevi i generalno širi atmosfera da je takva hrana bezukusna, bljutava i da nije za prave gurmane. Sa druge strane, pravoslavci koji poste, kao i vegani, često nemaju drugog izbora osim da zbog užurbanog tempa koji nameće savremeno potrošačko društvo, brzo rješenje za obrok nađu u pekari, u vidu bijelog peciva sa margarinom ili mnogo šećera. Čak ni vrtoglavi porast oboljelih od takozvanih bolesti savremenog doba (dijabetes, srčane bolesti i rak) nemaju efekta na promjenu svijesti o tome koliko hrana koju jedemo direktno utiče na naše zdravlje, već se brza rješenja očekuju od ljekara i lijekova, tako da su najčešći lokali na ulicama uglavnom kiosci brze hrane i apoteke: prvo se razbolite hraneći se nezdravo, a zatim isto tako brzo možete kupiti i sve „neophodne” pilule da takvo stanje popravite.
Većina instruktora sirove hrane „tlači” ljude iz svog okruženja kako „moraju da pređu na sirovo”. Koliko takav pristup zapravo šteti i koji su Vaši savjeti ljudima koji žele da se zdravije hrane, a da u isto vrijeme ne postanu žrtve trenda?
-Svjesna sam da se zagovaraju različiti stilovi i pravci u okviru ishrane prijesnom hranom, prisutno je i pomodarstvo, takođe i želja se brzo i lako izgube kilogrami, naročito kod žena. Protivim se tome da se od žena zahtijeva izrazita mršavost zbog uklapanja u savremene estetske ili bilo kakve druge ešalone ljepote ili dostizanja vječne mladosti. Svako ko se ne osjeća dobro na određenom režimu sirove hrane trebalo bi da slijedi savjete svog nutricioniste koji mu je takav režim ishrane propisao. Pristupanje kratkoročnim postovima na cijeđenim sokovima uz poštovanje pravila takvog posta svakako ima blagotvorno dejstvo na organizam, ali dugoročno pridržavanje određenog stila u okviru sirove hrane, posebno rigoroznih pravaca u sirovoj hrani, trebalo bi da bude ispraćeno i odgovarajućim konsultacijama sa nutricionistom ili ljekarom i da ne nosi sa sobom nikakve negativne prateće pojave, kakve mogu biti hipotermija, izuzetno suva koža ili deficit pojedinih hranljivih materija i slično.
Snežana Moldovan


Prijesni gurmanluci

Ovog aprila učestvovaćete na festivalu „Kuhinje svijeta” u Beogradu. Koje prijesne gurmanluke ćete pripremati?
-Planiramo da pripremimo atraktivne sirove đakonije poput zamamnih prijesnih torti bez brašna (glutena), jaja i sastojaka životinjskog porijekla, prijesne kanapee, koktel zalogaje za posjetioce i još ponešto kako bismo pokazali samo mali dio čarolije prijesne biljne hrane. Na samoj radionici demonstriraćemo i pripremu ukusnih namaza i kombinacija koje se lako mogu pripremiti u svakom domu. Vidim svoju misiju u popularisanju ideje o tome da je biljna hrana ukusna, gurmanska i dostupna svima. Veganska, prijesna i posna hrana često se povezuju sa novotarijama koje nam naturaju sa Zapada, ili sa elitističkim načinom ishrane i životnim stilom koji nije dostupan svakome, kao što su pojedini pravci u sirovoj ishrani koji su dosta ograničavajući ili usmjereni na korišćenje teško dostupnih namirnica. Iz tih razloga, trudićemo se da prikažemo što više od bogatstva ukusnih prijesnih jela koja pripremamo od lako dostupnih namirnica, u skladu sa godišnjim dobom, i jedino što je potrebno je upravo dobra volja da se napravi promjena.


Gdje griješimo za vrijeme posta

Da li Vi danas, kao sirovnjak, doživljavate post koji propisuje Srpska pravoslavna crkva kao mudro osmišljen sistem čišćenja i odmaranja organizma od bjelančevina životinjskog porijekla?
-Pravoslavni post je idealno podešen u skladu sa godišnjim dobima i ako se držimo ishrane cjelovitim, biljnim namirnicama, to nam donosi brojne zdravstvene prednosti. Iako su naši ljudi skloni da tokom posta jedu puno pržene ribe, to uopšte nije predviđeno izvornom idejom posta. Pravoslavnog posta se svakako treba pridržavati - to je integralni dio pravoslavne vjere, i jednostavno rečeno - nema pravoslavlja bez posta. Izgovori, ma kako dobro smišljeni ili formulisani, da se izbjegava post, prosto su besmisleni i imaju veze samo sa ljudskom potrebom da se ugađa stomaku, a ne sa istinskom vjerom, što je argument koji se često poteže npr. „važniji je duhovni od tjelesnog posta” i slično.