U stručnoj terminologiji psihoterapeuta postoji novi izraz „ekranizam” koji je rezultat naučnih spoznaja o negativnom uticaju ekrana na mozak, a psiholozi-psihoterapeuti tvrde kako ima pomoći i predlažu neurofidbek (neurofeedback) terapiju.
Psiholog i psiho terapeut Ankica Baković kaže kako joj se godišnje javi desetak roditelja čija maloljetna djeca imaju problem zavisnosti od računara i drugih uređaja.
Prema njenim riječima, prvi simptom „ekranizma” je da dijete ne prihvata saradnju, odbija da prestane da koristi mobilni telefon, a drugi je dijete ima problema s koncentracijom, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, a da ne završi onu već započetu.
- Dijete ima problem da se odmakne od ekrana, a to se na kraju pretvara u socijalni poremećaj, odnosno dijete se izoluje u smislu komunikacije s porodicom - dodaje Baković.
Ona napominje kako je važno da roditelji potraže pomoć stručnjaka koji će ih dodatno osnažiti da povrate kontrolu. Problem je i to što roditelji često pružaju negativan primjer svojoj djeci.
U nekim istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije ekran se navodi kao jedan od uzroka autizma.
Psiholog Baković kaže kako je gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece. Srećom, ne radi se i o ireverzibilnom procesu. Postoji neurofidbek terapija pomoću koje se može regulisati način rada mozga.
Riječ je o naučno utemeljenoj terapiji koja je na Zapadu prisutna već pedesetak godina.
- Neurofeedback istraživanja pokazuju kako ti treninzi pomažu kod autizma, u čak 40 do 50 odsto slučajeva. Taj vid terapije pomaže i kod depresije, anksioznosti, paničnih napada i kod niz drugih poteškoća gdje je u pozadini disbalans moždanih talasa. Ima primjenu i kod učenja stranih jezika kao i u spa centrima za relaksaciju i slično - objašnjava Baković.
Zapravo je riječ o terapijskoj metodi baziranoj na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG) i davanju povratne informacije. Neki poremećaji povezani su sa specifičnim obrascima moždane aktivnosti.
Pomoću te metode moguće je trajno promijeniti loše obrasce i jednostavno naučiti mozak da funkcioniše bolje, te time smanjiti ili u potpunosti ukloniti simptome poremećaja koncentracije, depresije, nesanice, poteškoća u učenju, glavobolja i migrena.
Baković ističe kako je moguće primijeniti neurofeedback terapiju kod djece mlađe od godinu dana, kao i kod odraslih.
Ona napominje kako to nije zamjena za tradicionalne tretmane kao što su logopedija, neuropedijatrijski i neuropsihijatrijski tretmani, nego dopuna kojom se pomaže mozgu da budete uspješniji u onome što već sada radite.
Svjetska zdravstvena organizacija i Američka pedijatrijska akademija navode kako djeca do dvije godine starosti uopšte ne bi trebalo da izložena tehnologiji, djeca od tri do pet godina moraju imati ograničenje na jedan sat dnevno, a djeca od šest do 18 godina dva sata dnevno.