Gusinjski stočari uveliko se pakuju za izdig na planine. Ovi dani su za stočare uvijek posebni jer priprema za katune diže adrenalin. A Čardak, Duljov katun, Lipovica, Trojan, Popadija, Volušnica, Zastan, Bor Radončića, Bjelič, planine su koje prosto mame u svoje okrilje. Tu su stočari gusinjskog kraja ka svoj na svome jer im planina omogućava da se raskmote, kao i njihova stada, da prikupe velike količine mrsa i u jesen se vrate, što se kaže, punih šaka.
A, Ljapi Vučeljiću, Zuferu Redžematoviću, Savi i Dragu Bojoviću, Rasimu Baliću, Haku Đurkoviću, Ilju Durakoviću, poznatim gusinjskim stočarima, planina život znači. Navikli su da se na tim visinama ljeti druže i čuvaju svoja stada, suočavaju se i bore s vremenom i nevremenom, kišama i gromovima, ali i finim danima kojih je mnogo više. To ih ispunjava i kali za nove izazove svake naredne godine.
- Stočarstvo je naše porodično zanimanje od davnina. Dok je otac vodio imanje imali smo i po dvjesta i više ovaca, po petnaestoro govedi, konje. Danas je stočni fond smanjen, kreće na oko 70 ovaca, i pet krava. Za jedno domaćinstvo to je u današnje vrijeme dovoljno. Jer malo je ruku koje rade na selu, pošto omladina bježi sa sela. Opredijelio sam se za proizvodnju sira, koji u svako doba godine ide kao alva. Imam podršku supruge, i sinova, kad su tu. Rad mora se priznati dosta je težak ali se na dobit ne mogu požaliti. Sir mi stigne i do Amerike. Čovjek se ne može požaliti, samo treba raditi. selo i poljoprivreda omogućavaju jedinu sigurnu egzistenciju - ističe Duraković.
Svi ti stočari, kako ističe Duraković, imaju svoje „rezervne položaje”, preko kojih se primiču krajnjem cilju. Ove godine ljeto malo kasni pa će se kasnije i stići do tog poslnjeg odredišta.
- Nama iz Dolje koji gravitiramo prema Popadiji, nakon Đurđev dana, prva destinacija su Polja i Grebaje, jer u ove dane tu već ima trave za ispašu. Polovine juna ćemo moći i na Popadiju. Malo ljeto kasni ove godine i čekamo da sunce ugrije da bi trava krenula. Popadija je raj za nas. Ovce pasu, zvona kucaju, goveda riču, što sve donosi harmoniju koju samo mi stočari možemo osjetiti. Osim čobanluka ima vremena i kad posjedamo i družimo se, zapjevamo naše čobanske pjesme... Sve u svemu, idila koja samo u planini može da se doživi - priča naš sagovornik Iljo Duaraković.N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
