Za Gusinje se može reći da „niti manjeg mjesta, niti većeg broja rijeka”. Ovim krajem teku poznate i lijepe rijeke, Grlja, Vruja, Dolja, Grnčar, a tu je i veliki broj rječica, potoka, vrela i izvora. I, pored toga, gusinjske oranice, koje zauzimaju oko 8.000 hektara, takoreći suve čekaju kišu ili navodnjavanje. Dok je ovaj prostor bio naseljen, to jest dok se pogrešnom politikom države prema selu i poljoprivredi žitelji nijesu prosuli po svijetu, bilo je tu svega - i voća, i povrća ... Gusinjske rijeke sa svojim pritokama, sabirajući se jedna u drugu, pa sve zajedno, rijekom Ljučom, otiču u Plavsko jezero.
Imalo se snage, prisjećaju se gusinjski poljoprivrednici, i da se radi, i da se održavaju vade, kako se u ovom kraju zovu kanali za navodnjavanje, a sada, kako sve češće tvrde: „Država nas zapostavlja, pa samo što nas i Bog nije zaboravio”.
No, za sve to što je nekad rađeno trebao je kažu veliki i naporan rad, jer vodu je trebalo kanalisati nivelišući tokove brdašcima i udolinama i voditi je vadama do oranica i tako obezbijediti navodnjavanje.
- Sad je sve van funkcije, jer, vade je trebalo održavati, pošto se one brzo zarastu, ali, niko se više u većem obimu ne bavi zemljoradnjom i stočarstvom, i svim onim što je za život na selu potrebno. Vade su, dakle, završena priča. Njive i planine su opustjele, kod nas uglavnom egzistiraju starija domaćinstva, koja čekaju pomoć od svojih iz bijelog svijeta. Pojedinci, oni mlađi, koji su se odlučili za život na selu, uspjeli su svojim sredstvima i sa svojim rukama da svoje posjede pretvore u oranice, no, ko država ne promijeni politiku prema selu,dugo će se još tavoriti, a njive će se umjesto vodama sa naših rijeka, kao nekad, navodnjavati crijevima i prskalicama sa udaljenih planinskih izvora – priča Leonid Bojović, jedan od rijetkih mlađih gusinjskih poljoprivrednika.
Bez obzira što je voda značajni kapital ovog kraja, zbog raznih okolnosti, prvensteno nemara opštine i države, sve naše vode se uludo prosipaju. Zemljoradnja je zastala i nekada čuvene gusinjske oranice zalivađene su ili prepuštene korjenju. Tako je zemljoradnja postala prepričana priča, a čuveni gusinjski krompir i drugi plodovi koji su hranili Crnu Goru, da nije pojedinaca, bili bi zaboravljeni, a ionako na tržištu primat imaju uvozni proizvodi mnogo lošijeg kvaliteta. Klimatske pogodnosti i prostrani pašnjaci na našim planinama činili su da i stočarstvo bude razvijeno, dok sad, samo pokoli stočar ima stado, kažu gusinjski poljoprivrednici.
N.V.
)){kind=small}
