Na Krnovskoj visoravni nedaleko od mjesta na kom se gradi park vjetroelektrana, ovih dana zatekli smo sedamdesetdevetogodišnjeg Ognjena Janjuševića, koji čuva stado od 60-ak ovaca i isto toliko jagnjadi. Stado mu je nekad bilo brojnije, ali tada je bio mlađi i mogao je više da radi, kaže naš domaćin. Ali kako godine pririskaju tako i snaga manjka, pa je sve teže. To je razlog što je prepolovio svoje stado.
- Ne isplati se držati toliko stoke, jer je prodaja slaba i nije zagarantovanna. Od sredine ljeta muku mučim kome da prodam jalove ovce, koje samo kaliraju. Tih deset grla sam čak nudio mesarima, ali kupaca nema. Kada se izračuna ispada da je bolje sjedeti i jesti suvog hljeba i čaja, nego po cijeli dan goreti na suncu bez zarade - priča ogorčeno ovaj iskusni stočar.
Meso je prejeftino, tvrdi on. Čini se da se nikad za manje novca nije moglo kupiti više mesa nego sada, kaže on. Uz to, 200 kilograma vune koje je nekad bila vrijedno zlata, jer su nekad prelo i plelo, naš domaćin je bacio. Jer niko nije želio da kupi vunu, kaže Janjušević.
Janjušević vrijeme provodi na polanini, u katunu, sa suprugom nešto mlađom od njega ali još držrćom. Djeca im ne mogu mnogo pomoći, jer su u gradu, vezana sa poslom, pa ovce nema ko da pomuze, tako da Janjuševići više ne sakupljaju bijeli mrs.
- Iz Ozrinića smo izdigli na planinu prije mjesec i po, i planiramo ostati još najmanje dva mjeseca, ako posluži vrijeme. Odnosno do prvog snjega - kaže Janjušević.
Čudima nikad kraja s obzirom kakva nam je poljoprivredna politika i ekonomija. Nedavno se Janjušević našao u čudu jer nikoga nije mogao da naže da ostriže ovce.
- Vjerovali ili ne, sjedeći sam to morao da odradim, jer sa 80 godina nemam snage da se nosim sa ovcama. Bolje je i isplativije imati 50 eura penzije, nego ovce držati i sekati cijelog života - kaže ogorčeno Janjušević.
Janjušević ne polaže nadu ni u vjetrenjače čija montaža bi trebalo da bude okončana do kraja septembra i koje bi trebale da promijene život u ovom kraju. Naime, kako je najavljeno, planina bi trebalo da ožive i a mještani da lakše plasiraju svoju gostima koji će navodno obilaziti vetrenjače.
- Kada se samo osvrnem na prošlost i sjetim se da se nekad planina bijelila od ovaca, a slamka livade nije mogla ostati nepokošena, ručno obrađivala zemlja, kosilo se i na plećima sijeno nosilo. Sve je bilo dugačije. Danas je uz svu mehanizaciju nikad više nepokošenih livada nego sad. Drugim riječima, došli smo na onu narodnu „čije ovce toga i planina”. Plašim se da kada počnu vjetrenjače sa radom od buke koju budu proizvodile da neće moći ostati na planini ni ovo malo stočara što ih sad ima, veće će opustjeti cio kraj - kaže Janjušević.
L.N.