Poljoprivredni proizvođač Vučko Pešić iz Tomaševa, jedan je od najuspješnijih korisnika Midas projekta. Svojim naporima, radom i trudom unaprijedio je prizvodnju iovaj trideseosmogodišnji farmer proširio tržište za svoje proizvode, uglavnom mlijeko i sir i to lisnati koji se proizvodi samo u Crnoj Gori. Cilj mu je da makar nekoliko, od sedmoro djece koliko ima, nastavi porodični biznis.
Pešić je od onih farmera koji su se iz grada vratili na selo. Jedan je od rijetkih koji se odlučio na takav potez. I, nije se pokajao. Počeo je da se bavi poljoprivredom sa tri grla stoke, a sada ima stado koje broji 32 grla. Želi i dalje da širi proizvodnju. Pešić se bavi i pčelarstvom. Posjeduje 50 košnica. Kaže da ima mnogo mladih ljudi koji imaju volje i želje da se ozbiljno posvete poljoprivredi, ali da mnogi u ruralnim područjima nemaju dovoljno hrabrosti da krenu u taj posao. Poneki nemaju preduzetničkog duha, istakao je njen domaćin. On smatra da gazdinstva, kakvo je njegovo, proizvode kvalitetne proizvode, ali da se mora krenuti u udruživanje kako bi se postalo konkuretnije na tržištu.
Dom Pešića je izuzetan primjer porodične sloge i sreće, napretka, božjeg blagoslova. Kao u zdravici, od 2007. množile su se košnice i goveda. Vučko je naučio sve o silaži, supruga je osim lisnatog počela da pravi i rolovani - lisnati sa pavlakom.
Sa suprugom Milijankom, vrijednom domaćicom, koja je rodom od Jeftovića, iz Mioča, izrodio je sedmoro djece. I to šest sinova i kćerku Kristinu, koja je mezimica čitave porodice. Pored njih tu je i Vučkov sinovac, od pokojnog brata, ali i sestričina. I svi složni da složniji ne mogu biti. I, svi rade ponešto.
- Za dobar sir sve je važno. I nadmorska visina, i trava, i doba godine, a posebno umijeće domaćice. Zadovoljni su kupci, ali i mi. Osim što područja i sela imaju neku svoju „školu sirenja”, i svaka domaćica poštuje „svoju recepturu”, bilo da je naučila zanat od majke, bake, svekrve, bilo da je sama, isprobavajući, došla do formule dobrog sira. Neki kažu da je ovaj naš lisnati sir bolji od isto takvog nadaleko čuvenog kolašinskog. Nadam se da ne griješe i da su u pravu - kaže on.Dok smo obilazili gazdinstvo, bračni par Pešić nam je jednoglasno objasnio da su na selu, u Vranštici, našli neophodan mir.
- Ovo je pravi raj na zemlji. Živio sam 27 godina u gradu. U njemu sam rođen i odrastao. A, onda sve se promijenilo iz korijena. Nema tih para kojima bih sve ovo prepustio drugome i vratio se u grad. Moja djeca su zdrava u svakom pogledu. Rade svi koliko mogu. Dobri su đaci, i uče da moraju da rade – kazao je Vučko.M.N.


Za sreću se treba potruditi

Njegova životna saputnica je istakla da je ponosna na djecu, koje lakše podiže kad su jedno uz drugo, kaže ona.
- Presrećna sam majka, i sve nam ovo lakše ide ovdje na selu, nego dok smo bili u gradu. A, moram priznati, vremena mi je ponekad malo. Od jutra do mraka ima posla. Nekad ne spavam duže od dva, tri sati – navela je Milijanka, koja je „glavni krivac” za proizvodnju nadalekog poznatog lisnatog sira iz Vraneša.
Ljepota je u ovoj porodici okvir za sreću, za koju se, ipak, treba malo potruditi. Ili, makar odvažiti – zaključuje ovaj mladi farmer.