Ko samo riječi zakona znade, taj još zakona ne zna dok mu ne shvati razum i smisao, kazao je Valtazar Bogišić. Profesor doktor Blagota Mitrić pojašnjava da postoji pravni postulat da je priroda mjera svih stvari, a da je prirodno pravo mjera svih prava, čiji je smisao da služi pravdi, kao temelju svekolikog čovjekovog života, a ne volji vladajuće političke oligarhije.

– Razumije se da postoji i pozitivno (važeće) pravo kao nužnost, ali ono mora naći svoje izvore, svoju snagu i pravednost u prirodnom pravu. Postoji i tzv. zakonsko ne-pravo, koje je jednako nepravednom pravu, kada se zakonom uređuje određeni odnosi na nepravan način. Kolosalan primjer za tu pogubnu pravnu pojavu su aktuelni propisi u formi zakona o privatizaciji društvene i državne imovine u korist stranih pravnih i fizičkih lica, po kojima se prava stranaca na državnu imovinu tretira kao tzv. opšte pravo, što po međunarodnom pravu znači da stranac ima jednaka prava na svojinu kao da je domaći državljanin, što nije zabilježeno u demokratskim i pravnim državama. U ranijem sistemu stranac je mogao da ulaže kapital, ali samo do 49 odsto, kako ne bi postao većinski vlasnik, a nije mogao da ulaže u banke, osiguravajuća društva, telekomunikacije i slične profitne privredne subjekte. Pošto je pisanje uvijek „razgovor sa drugim“ (B. Hamvaš), vraćam se suštini ovih redova, izraženu u naslovu ovog teksta, a to je da li kroz slovo i duh prava može doći do odgovora da li parlamentarna većina ima većinu, osvojenu na parlamentarnim izborima, jer je, zbog navodnih „grešaka u koracima“ u vođenju sjednice, izgubljen jedan mandat, pa se spremaju na inače legitimno pravo da se obrate Ustavnom sudu i da dokazuju da parlamentarna većina nema većinu, što za autora ovih redova predstavlja prvani i politički nonsens, o kojemu sam pisao „naširoko i nadugačko“ za crnogorsku javnost. Za preko 40 godina bavljenja pravnom naukom i ustavno-sudskom praksom na najvišem nivou, moram na ovom mjestu istaći tvrde tvrdnje (ako je ova sintagma moguća) pojedinih pravnika (političare neću pominjati) da „Skupština nema kvoruma“ (!?) Bez ikakve zle namjere da bilo koga od tih pravnih „mislilaca“ dezavuišem, moram ovdje navesti jednu čuvenu misao čuvenog Česlava Miloša, izrečenu u njegovoj knjizi „Zarobljeni um“, da su svi oni koji tvrde da su sto posto u pravu opasni su nasilnici. Dodao bih, ako nije pretenciozno, da je to protivno i slovu i duhu pravne norme (čl. 104 Zakona o izboru odbornika i poslanika), zato što je slovo prava proizišlo iz duha prava i to slovo može „trajati“ samo onoliko i onako koliko „traje“ duh prava koji ju je i stvorio. Pošto je cijelo pravo neraskidivo vezano sa cijelim ljudskim životom, to je isto kao kad nekome napišete slovo da ga (je) volite, to slovo važi dok traje vaša ljubav, a ne dok traje slovo. Ili, isto tako, kao kad fakcititet nadvlada pravnu normu – zaključio je Mitrić.

S.R.

---