Nakon 30 godina vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića ostala je prazna državna kasa, korupcija na svakom koraku i kriminal na svim nivoima vlasti, dok su članovi užeg političkog i tajkunskog kruga napunili džepove i stekli enormnu imovinu, ocijenili su za „Dan“ politički analitičari. U kategoriji „heroja tranzicije“ prednjače članovi porodice Đukanović, koji su tokom decenija vlasti DPS-a stekli enormno bogatstvo, dok je danas prosječna crnogorska plata nešto ispod 500 eura.

Kako je ocijenio pravnik i politički analitičar Boris Marić, Crna Gora kraj vladavine DPS dočekuje sa mnogo problema.

– Veliki budžetski deficit, loša struktura privrede, veliko društveno raslojavanje i zabrinjavajući procenat onih na granici ili ispod granice siromaštva. Rasprostranjena korupcija i slabe institucije. Kriminal koji se razvio do neslućenih razmjera. To je nevesela slika političke ostavštine sadašnje opozicije. Zato prvo treba raditi na jačanju institucija, njihovom oslobađanju od političkog uticaja, i tako će se praviti i preduslovi za borbu protiv sveprisutne korupcije i doći do snage države koja zna kako da stane na kraj organizovanom kriminalu. Nema prečica, samo jaka volja i puna otvorenost u radu daju rezultate. Strpljenje je dio riješenja – istakao je Marić.

Kada je dolazio na vlast 1989.godine, Milo Đukanović je bio mladi komunistički funkcioner, podstanar koji je u javnosti nosio džemper i optuživao staro rukovodstvo za bahatost, bezakonje i policijsku represiju prema narodu. Kraj vladavine DPS-a dočekuje u bitno drugačijoj situaciji. Jedno od poslednjih istraživanja na temu bogatstva tzv. Prve familije objavio je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) iz Vašingtona. Prema njihovim procjenama, bogatstvo aktuelnog predsjednika države i DPS-a iznosi 14,7 miliona eura. Đukanović je negirao taj podatak, kao što je demantovao i tvrdnju vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića da raspolaže imetkom vrijednim milijardu eura.

Njegov brat Aco Đukanović, zvanično pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, po istraživanju ICIJ, „težak“ je 167 miliona dolara, dok je njihova sestra Ana Đukanović stekla imovinu vrijednu 3,5 miliona dolara.

ICIJ je procjenjivao ličnu imovinu i imovinu firmi koje je porodica Đukanović upisala u javne registre u Crnoj Gori. Međutim, postavlja se pitanje imaju li Đukanovići nekretnine i u inostranstvu, tajne račune ili vlasništvo upisano na tuđe ime, o čemu nikada nije bilo dovoljno pouzdanih podataka,

Ako se pogleda imovinska karton koji je Đukanović prijavio u februaru 2018. godine, osim plate, pomenuo je stan od 187 kvadrata u Podgorici. On je 2013. godine kupio dva pašnjaka u Kočanima (opština Nikšić), iste godine u istom mjestu kupio je i livadu, a pored toga pominje se i da posjeduje „ruševine raznog objekta“, jednog od 30 i jednog od 40 kvadratnih metara.

Mada je Aco Đukanović u mladalačkim danima uplovio u političke vode, brzo ih je napustio i okrenuo se biznisu. Time se i danas bavi, mada se ne može tačno reći čime se sve bavi i koliko zarađuje. Svojevremeno je bio menadžer muzičkim zvijezdama i organizator koncerata, pominjan je u italijanskoj optužnici za „tranzit“ duvana preko Crne Gore, a nekad je radio i kao ugostitelj. Po podacima koje su objavili novinari ICIJ-a, njegovo bogatstvo se procjenjuje na 167 miliona dolara. Bavi se građevinskim radovima, posjeduje veliki broj poslovnih prostora, većinski je vlasnik Prve banke, koju je vlada Mila Đukanovića u vrijeme ekonomske krize spasila kreditnim zajmom od 44 miliona eura.

Sin predsjednika DPS-a Blažo Đukanović takođe je u poslovnim vodama. Vlasnik je milionski vrijednih firmi BB hidro i BB solar, a aktivan je i u gradnji hidroelektrana na vodotocima Bistrica i Slatina. Odluku o dodjeli koncesije za elektranu Bistrica 2016. godine potpisao je baš njegov otac Milo Đukanović, koji je tada bio premijer.

Blažo je prije više od deset godina dobio na poklon poslovni prostor u Podgorici površine 459 metara kvadratnih, plus 412 kvadrata na prvom spratu. Takođe, poseduje stan na Žabljaku od 124 metra kvadratna i garažu od 17 kvadrata, a na njegovo ime se vodi i mansarda od 75 kvadrata.

Mlađi Đukanović je 25. juna 2018. godine od oca preuzeo i vlasništvo i rukovođenje u firmi Kapital invest, nakon što je Milo izabran za predsjednika države. Istoga dana upisao se u Centralni registar privrednih subjekat kao suosnivač u firmi Kodio sa 40 odsto akcijskog kapitala. Riječ je o firmi čija su osnovna delatnost informacione tehnologije. Inače, firma Kapital invest poslužila je da Milo Đukanović zvanično stekne prvi milion, što je objelodanjeno u aferi „Pireus banka“.

Advokatica Ana Đukanović, prema istraživanju ICIJ, raspolaže bogatstvom od 3,5 miliona dolara. U tom izvještaju se navodi da posjeduje i četiri stana u Podgorici.

Njen sin Edin Kolarević vlasnik je nekoliko firmi. Zvanični podaci iz Centralnog registra privrednih subjekata potvrđuji da stoji iza projekta koji je podigao mnogo prašine u Crnoj Gori. Riječ je hotelu sa pet zvezdica „Alure Palazi“, u okviru luksuznog kompleksa Dobrota Palazi. U taj hotel je navodno uloženo 20 miliona eura.

Kako je ocijenio prof. dr Dejan Mirović, kriminalno-švercerski način upravljanja državnim finansijama od strane režima DPS-a doveo je Crnu Goru u veoma tešku situaciju.

– Sa druge strane, Đukanovića, njegove kumove i okruženje doveo je u status milionera. Nova vlada mora da ispravi ovaj debalans. Mislim da posebno potpredsjednik vlade Dritan Abazović razmišlja u tom pravcu. Ako Vlada ne bude djelovala odlučno u rješavanju ovih naslijeđenih problema, očekujem nove izbore. U svakom slučaju, Vlada ima šansu da napravi diskontinuitet u odnosu na vlade DPS-a, koje će biti zapamćene kao najgore u istoriji Crne Gore – kazao je Mirović.

Kritike povodom stanja u Crnoj Gori bile su brojne, a nerijetko su stizale i sa važnih adresa u EU. Posebno je na udaru kritika bila predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, zbog trećeg mandata na čelu te institucije. Ona se na toj poziciji u kontinuitetu nalazi već 13 godina, uprkos ustavnoj odredbi da isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta. Osim Evropske komisije, i Grupa država protiv korupcije (GRECO) Savjeta Evrope, preporučila je Crnoj Gori da ograniči prekomjernu koncentraciju ovlašćenja u pravosuđu i kritikovala treći mandat Vesne Medenice na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, kao i izbor predsjednika sudova koji su na te funkcije birani bar tri puta.
U nasleđe DPS vladavine spada i slučaj Svetozara i Miloša Marovića, svojevremeno najmoćnijih Budvana, koji su sa Specijalnim tužilaštvom Crne Gore postigli dogovore o priznanju krivičnih djela, koje je potom potvrdio nadležni sud. Bivši potpredsjednik DPS-a i njegov sin nakon toga su napustili Crnu Goru i već godinama žive u Beogradu, gdje se navodno liječe. U međuvremenu, Miloš je dobio srpsko državljanstvo.

Viši sud u Podgorici aminovao je dogovor Svetozara i Miloša Marovića sa Specijalnim tužilaštvom, u kojem je stariji Marović priznao da je bio na čelu organizovane kriminalne grupe koja je odgovorna za više korupcionaških afera u Budvi kojima je budžet te opštine oštećen za desetine miliona eura. Zbog toga je osuđen na tri godine i deset mjeseci zatvora i morao je da se javi na izdržavanje kazne u zatvoru u Spužu, ali to da dana današnjeg nije uradio.

Docent dr Marko Begović kaže da je nasljeđe prethodne vlasti kompleksno i podsjeća da je posljednih desetak godina bilo i tema međunarodne akademske zajednice.

– Čini se da je postignut konsenzus u ocjeni da je DPS uspio da zadrži retrogradne mehanizme nekadašnje Komunističke partije, bazirane na partiji kao jedinom suverenu i arbitru društveno-političkih odnosa, dok je u isto vrijeme sprovodio koncept neoliberalne ekonomije. Za očuvanje monopolske pozicije, DPS je stvorio široku klijentelističku mrežu povezujući javni i privatni sektor, a podvodeći sve kroz prizmu zaštite državnih interesa. Povlašćeni, ili, kako je to definisano odgovarajućim međunarodnim aktima, politički eksponirani pojedinci dobili su pristup, koncesije ili prećutnu saglasnost za poharu ljudskih i privrednih resursa i devastaciju prirodnih resursa. Kao posljedica sistemskog antidržavnog djelovanja, Crnu Goru je trajno napustilo 140 hiljada ljudi u posljednih 25 godina, uništen je veći dio privrednih giganata, dok je preostali privatizovan ili se planira privatizovati – rekao je Begović.

On je ukazao da je značajan dio obale, ali i rijeka i šuma bespovratno uništen, što uz trenutnu zdravstvenu krizu i finansijsko-ekonomske izazove, ne ostavlja prostora za preveliki optimizam.

– Neću govoriti o organizovanom kriminalu, nerazriješenim ubistvima i stanju u pravosudnim organima, ali sve pomenuto predstavlja ozbiljan balast za prijeko potrebne reformske procese. Biće potreban makar jedan kvalitativno utrošen mandat da bi se stanje vratilo na čuvenu 1989. godinu – zaključio je Begović.

M.VEŠOVIĆ

---

Radili za plate, postali milioneri, kriju račune
​Bivši premijer Duško Marković završio je osamdesetih godina prošlog vijeka Pravni fakultet u Kragujevcu, gdje je, kako je nedavno otkriveno, bio i kapiten fudbalskog kluba „Srbija“ (taj podatak posljednjih godina nije rado isticao). AB revolucija i slom komunizma zatiču ga kao opštinskog funkcionera u Mojkovcu sa prosječnom imovinom. Na Đukanovićev predlog, dolazi u Podgoricu i postaje generalni sekretar Vlade. Tada, po priči koja se često prepričavala u političkim kuloarima, dobija nadimak Radijator, jer je, navodno, napuštajući kancelariju u Mojkovcu, iz nje iznio sve, uključujući i radijatore.

„Dan“ je u julu 2017. godine objavio istraživanje koje je pokazalo da uža i šira porodica Duška Markovića posjeduje milionsku imovinu, koja uključuje i vrijedne stanove i druge nekretnine.

Slično kao u slučaju doskorašnjeg premijera, AB revolucija i dolazak na vlast u Crnoj Gori „mladih, lijepih i pametnih“ mnogi današnji istaknuti i veoma bogati funkcionere DPS-a dočekuju daleko od poluga moći i sa skromnom imovinom.

Bivši potpredsjednik Vlade, a odnedavno gradonačelnik Nikšića Milutin Simović dočekao je AB revoluciju kao viši istraživač u Zavodu za ratarstvo i povrtarstvo, gdje je radio od 1986. do 1997. godine. Za pomoćnika ministra u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede imenovan je 1997. godine, u vrijeme raskola u DPS-u. Simović je 2018. godine postao vlasnik trosobnog stana od 150 metara kvadratnih. Za tu nekretninu mjesečno izdvaja skoro 855 eura. Kredit od 120.000 eura podigao je krajem 2017. godine, a osim za kupovinu stana, iskoristio ga je i za kupovinu garaže od 32 metra kvadratna. Njegova supruga je vlasnica vikendice na Žabljaku od 85 metara kvadratnih, gdje je kao osnova upisana gradnja. Osim potpredsjedničke plate nešto iznad 1.740 eura, Simović je kao zamjenik predsjednika Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte primao 535 eura.

Istaknuti funkcioner DPS-a Petar Ivanović diplomirao je 1992. godine, kada su „mladi, lijepi i pametni“ već preuzeli sve konce vlasti u svoje ruke. Prema imovinskom kartonu, Ivanović i njegova supruga su vlasnici tri stana i kuće. Ivanović je prijavio i da je vlasnik deset umjetničkih slika i oko 3.600 knjiga. Njegova supruga ima ušteđevinu od 14.000 eura, a on 7.000 eura gotovine. Ivanović nije dao saglasnost za pristup njegovim bankovnim računima.

Kada je DPS dobio većinu, Branimir Gvozdenović je karijeru započeo u Sekretarijatu za razvoj Crne Gore. Krajem devedesetih godina prošlog vijeka sjeo je u direktorsku fotelju, a potom i u ministarsku. Građanski pokret URA je uoči poslednjih parlamentarnih izbora u jednom saopštenju istakao da je politika DPS-a Gvozdenovićevoj porodici omogućila da poslože milione na računima bez ikakvih jasnih izvora toga novca. Oni su tada pozvali tog visokog funkcionera DPS-a da kaže kako je našao 150 hiljada eura za školovanje svog sina Marka Gvozdenovića, koji je nakon školovanja ekspresno postao jedan od ključnih igrača Vlade u ugovaranju i zaključivanju poslova i kupovini najvrednijih bisera po Crnogorskom primorju, u poslovima koji se mjere milionima eura. Po ocjeni GP URA, Gvozdenović je bio dužan da kaže otkud njegovom sinu novac da nedavno kupi plac u Porto Montenegru i da nešto manje od godinu ranije osnuje svoju konsultantsku firmu u Podgorici. Društveno bogatstvo se slilo u džepove pojedinaca
Politički analitičar Božidar Čolaković ističe da stanje koje zatiče nova vlada nije nimalo zavidno jer su tu veliki dug, pozamašan manjak u odnosu na projektovani nivo sredstava u budžetu, rastuća nezaposlenost, kritična situacija u vezi sa epidemijom, a povrh svega duboko politizovane, po partitokratskoj paradigmi zarobljene institucije i endemska korupcija.

– Biće potrebna enormna posvećenost, znanje i vještina da se između čekića finansijskih problema i rupȃ u budžetu i nakovnja depolitizovanja institucija, njihovog učvršćivanja i profesionalizacije postignu vidljivi rezultati u što kraćem roku, da bi građani koji su dali povjerenje strankama i koalicijama koje su konstituisale Vladu osjetili bar blago poboljšanje. Svakako, biće potrebno vrijeme, sam mandatar je u završnom obraćanju parlamentu prije izglasavanja nove vlade rekao da je period od 200 dana (koliko su neki predvidjeli novoj vladi) prekratak da bi se postigao bilo kakav krupan rezultat – rekao je Čolaković.

Kako je zaključio, opšte je mjesto u svim analizama proteklih decenija da se društveno bogatstvo prelilo u džepove pojedinaca.


Sudovi zataškavali Mugošine i Migove afere
​Sudovi su u vrijeme vladavine DPS-a bili vrlo blagonakloni kada su u pitanju afere i skandali istaknutih funkcionera te stranke i tajkuna. Tako je Miomir Mugoša, bivši omladinski komunistički funkcioner, ljekar, bivši ministar i dugogodišnji gradonačelnik Podgorice, godinama optuživan za brojne malverzacije, ali sudske presude još nema. Mugoša, koji spada u red onih koji su u tranziciji postali milioneri, bio je svojevremeno i ambasador.

Njemu se u Višem sudu u Podgorici sudi po optužbi da je pri prodaji gradskog građevinskog zemljišta kompaniji „Carine“ oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Prema navodima iz optužnice, Mugoša je kao gradonačelnik iskoristio službeni položaj i bez sprovedenog postupka javnih nabavki donio odluku o prenosu prava korišćenja gradskog građevinskog zemljišta na „Carine“.

Afera „Koverta“ je još jedan primjer neažurnosti sudova i tužilaštva kada su akteri nezakonitih radnji funkcioneri DPS-a. Iako je čitava Crna Gora mogla da vidi snimak kako bivši podgorički gradonačelnik Slavoljub Migo Stijepović uzima kovertu sa oko 100.000 eura od vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, suđenje još traje, a sam Stijepović nikada nije hapšen. DPS je zbog ovog slučaja kažnjen novčano, ali vrh stranke nije krivično gonjen.


Studenti iz AB revolucije, braća Ban, preko kumovske veze do višemilionskog biznisa 
​Veoma važni u procesima privatizacija i gomilanja kapitala tokom vladavine DPS-a bili su i braća Dejan i Duško Ban, koji su u kumovskim odnosima sa Milom Đukanovićem. Oni su u vrijeme AB revolucije bili studenti iz Ulcinja, a danas su vlasniici firme Pomorski saobraćaj. Oni su to preduzeće 2004. godine kupili od Fonda PIO za nešto malo preko milion eura, a samo u periodu od 2013. do 2017. godine imali su čistu zaradu od 9,14 miliona eura. To pokazuju finansijski iskazi ovog preduzeća, koje upravlja trajektima na relaciji Kamenari–Lepetane, koji su ranije dostavljani Poreskoj upravi. Dejan Ban ima 33,4 odsto udjela u Pomorskom saobraćaju, Dušan Ban preko firme Prohaus kontroliše 44,3 odsto, dok firma Prohaus Montenegro ima 22,2 odsto. Vlasnik Prohaus Montenegra je Željko Mihailović. Ban i Mihailović pominjani su u aferi „Pireus banka“, u kojoj je objelodanjeno kako je Đukanović zvanično stekao milionsko bogatstvo.


Barović i Ubović od službenika i ugostitelja do multimilionera 
Biznismena Veselina Barovića, jednog od istaknutijih „heroja tranzicije“ u Crnoj Gori, AB revolucija zatiče na mjestu službenika tadašnje titogradske opštine. On već godinama važi za jednog od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori zbog poslovnih i prijateljskih veza sa familijom Đukanović. I njega su pratile brojne kontroverze i sumnje oko toga na koji način je dolazio do vlasništva u pojedinim privatizovanim preduzećima. Pod njegovom direktnom ili indirektnom kontrolom su milioni kvadratnih metara zemlje uz obalu, a preuzeo je i više crnogorskih preduzeća. Znatnu imovinu stekao je i kroz proces masovne vaučerske privatizacije i aktivnostima na berzi. Prema vlasničkom udjelu, dovođen je ili se i dalje dovodi u vezu sa firmama Eurofond, Solana „Bajo Sekulić“, HTP „Mimoza“, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, „Bjelasica Rada“, BBM... Bio je vlasnik akcija i u industrijskim gigantima – Elektroprivredi i Rudniku uglja.

Mada je širok tajkunski krug oko Mila Đukanovića, a paralele sa statusom novopečenih tajkuna krajem osamdesetih godina i danas bi zahtijevale mnogo prostora, pažnje vrijedno je i ime Ranka Ubovića. Ovaj ugostitelj iz Podgorice, što je dugo godina bilo njegovo zvanično zanimanje, nedavno je donacijom Glavnom gradu za izgradnju škole u Tološima otkrio vlasništvo u čuvenoj građevinskoj firmi Bemaks. Ta firma, kako je,,Dan" već pisao, ima imovinu od preko 120 miliona eura i neprikosnovena je na tenderima za građevinske projekte koje raspisuju državni organi.