Rad skupštinskog Odbora za izborne reforme šansa je za dijalog o svim ključnim problemima legitimiteta crnogorskih izbora i mjesto na kome će snaga opozicionih argumenata bitno zavisiti od sposobnosti da prevaziđu u ovom trenutku sadržajno destruktivne sukobe, istakao je pravnik i politički analitičar Boris Marić. On je rekao da opozicija mora da dođe do nekoliko osnovnih zahtjeva koji bi bili temelj ne samo afirmacije opozicionog uticaja, već i suštinska zaštita javnog interesa u ovoj za demokratske procese ključnoj oblasti.

– Realnost govori da će opozicija po pitanju zahtjeva za slobodne i fer izbore imati par mjesta oko kojih će biti teško postići kompromis, što će sami opozicioni pritisak učiniti podijeljenim. Ne mora da znači da će zbog toga opozicioni uticaj na proces reforme izbornog zakonodavstva i dijela institucija biti slab, naprotiv, ali će zasigurno dati mnogo veći manevarski prostor DPS-u za lakšu odbranu svojih pozicija – smatra Marić.

Po njegom sudu, opozicija u osnovi, i pored vrlo neprijatnih sukoba na relaciji dva najjača opoziciona subjekta, ima manje-više nepodijeljene zahtjeve poput kontrole biračkog spiska, reformiranja ASK i DIK, reizbor Savjeta RTCG – pa i neka vrsta vlade nacionalnog jedinstva, tehničke ili kako god – više nije upitna.

– Jedino pitanje oko koga unutar opozicije mogu postojati zaista jasne razlike je moguća ustavna reforma i njen sadržaj. Opozicija ili njen dominantni dio koji pripada građansko-demokratskom izrazu treba da se objedini oko ključnih zahtjeva, poput činjenice da se fer i slobodni izbori ne mogu održati i pored najboljih zakonskih rješenja ako na čelu institucija za sprovođenje i kontrolu izbora ostanu kompromitovani kadrovi skloni zaštiti interesa partije na vlasti. Neophodno je ostvariti punu kontrolu biračkog spiska i javnih finansija, za šta je potrebna tehnička ili kako god da se nazove vlada – uz pomoć i podršku međunarodne zajednice – pa se može doći do značajnih iskoraka koji bi ujednačili izborne šanse vlasti i opozicije – kaže Marić.

Kako tvrdi, Sporazum o budućnosti je pretrpio brojne udare, u čijoj osnovi je potreba zaštite partijskog interesa, što je bilo očekivano za sve koji aktivno prate političku scenu. Marić kaže da je, ipak, duh sporazuma ostao, te on i dalje u jednom dijelu ograničava opozicione subjekte i definiše smjernice djelovanja.

– Ne zaboravimo da je ovaj sporazum trebalo da bude polazna osnova za moguće pregovore sa DPS-om, a da je jedan od ključnih zahtjeva tehnička, prelazna vlada, što je u ovom trenutku pitanje oko koga opozicioni subjekti imaju sličan ili identičan stav. Naravno, moramo sačekati da vidimo kako će se ovaj stav artikulisati od dva najjača opoziciona subjekta, što nam može reći koliko su oni sami spremni suštinski da podrže jedan tako složen politički korak kao što je prelazna vlada. Konačno, sporazum u cjelini je srušen, važe neki njegovi djelovi i to od posebne važnosti, što ima ozbiljan društveni uticaj – zaključio je Marić.

M.V.

---

Izmjene Ustava alibi za neučestvovanje u radu odbora
Marić, govoreći o zahtjevu Fronta za izmjenama Ustava, navodi da DF ima potrebu da sebe do kraja i konačno definiše kao autentičnog zastupnika srpskih interesa u Crnoj Gori, i to je legitimna politika.

– Njihova ciljna grupa je popisom iskazana srpska nacionalna pripadnost. DF ima ozbiljnu komunikacionu strategiju već godinama. Bitno je da se zauzme što veći medijski prostor, slobodna teritorija, na kojoj će se afirmisati desno pozicionirane, nacionalističke politike sa dovoljnom dozom populizma. Ova politika ima svoju ciljnu grupu i ima svoju perspektivu, jasna je i predvidljiva, a krajnje je neodgovorno i naivno da se potcijeni.

Stoga je zalaganje za promjenu Ustava logičan potez DF-a. S jedne strane daje im novi manevarski prostor i to u dijelu za njih politički najvažnijem, moguće zaštite ustavnih prava Srba, a u drugom mogući alibi za neučestvovanje ili učestvovanje u odboru – ukazuje Marić.