Demokratska partija socijalista može se smijeniti samo s ulice, koja je jedina slobodna institucija u Crnoj Gori, ocijenio je u intervjuu za „Dan“ Marko Milačić, predsjednik Prave Crne Gore.

U poslednjih deset dana dogodile su se značajne promjene na političkoj sceni, koje su, umjesto da ujedine opoziciju, stvorile nove podjele. Mislite li da je to dobro ili loše u ovom trenutku i kako uopšte prevazići političku krizu u koju je Crna Gora zapala?

– Nakon svih ovih dešavanja jasno je da je sve moguće i da se u okviru opozicionih političkih partija nerijetko ne poštuje javno data riječ, niti postoji elementarna principijelnost.

Sve je, dakle, moguće: od najotvorenijih poziva da se ni po koju cijenu ne uđe u parlament do utrčavanja u njega, preko zaklinjanja „ni po cijenu života sa DPS-om“ do toga da vas i vaše amandmane u Skupštini zastupa taj isti DPS, pa sve do toga da direktni učesnici vlade izbornog povjerenja 2016. godine, koja je doživjela fijasko, danas najgorljivije zastupaju isti takav scenario. Niko, navodno, neće sa DPS-om, a sa druge strane samo je pitanje modaliteta kako će sa DPS-om: da li u tehničku vladu ili u kojekakve odbore. Sve u svemu, teatar neprincipijelnosti i politika u kojoj je sve, očigledno, prihvatljivo.

Neophodno je izdići se iz takvog blata politike i prekinuti infantilni pristup praćen svađom koja ne donosi ništa dobro ni akterima, a naročito ne Crnoj Gori. Potrebno je mnogo više usredsređenosti na zajedničkog političkog neprijatelja – DPS, ali i na bavljenje temama od značaja za živote običnih ljudi.

Prava Crna Gora prepoznaje tu potrebu naroda i zato smo – a tako će i ostati – na terenu sa ljudima, sa kojima jedino pravimo suštinske i tehničke dogovore, sa kojima ulazimo u „odbore“, sa kojima se dogovaramo i razgovaramo i trudimo se da im budemo od pomoći.

Vjerujete li i dalje da je ulica jedina slobodna institucija i treba li se ponovo vratiti protestima i na koji način?

– Ulica je jedini spas od ove pošasti koja nas je zadesila u poslednje tri decenije. Ali ne „ulica“ u režiji nedoraslih, neozbiljnih i neodlučnih, poput grupacije „Odupri se“, već „ulica“ koja mora biti mudro osmišljena i hrabro i do kraja vođena. Ako smo išta naučili, jasno je da tehničke vlade i odbori sa DPS-om vode samo do izbornih pobjeda DPS-a, jer bi DPS čak i uz savršeno izborno zakonodavstvo, uz pomoć podzemlja i mafije, odradio prljavi posao iza kulisa izbora. Stoga opozicija mora da se okrene sebi, da formira, što hitnije, protestni odbor i krene u organizaciju istinskih protesta. Zamislite da se Sveti Petar Cetinjski bavio odborima u borbi protiv okupatora, ili da se Njegoš bavio nečim nalik amandmanima dok mu se uništava zemlja. Ne bi bilo Crne Gore. Oni su se borili za slobodu, pa tako i mi moramo, ali ne manje odlučno i ne bez manje žrtvovanja.

Treba se boriti svuda i na svim poljima, ali fokus mora biti na onome na šta je fokus stavio i DPS kada je dolazio na vlast – na protestima i ulici.

Razmišljate li o nastupu na parlamentarnim izborima naredne godine i kako vam se čini predlog lidera SNP-a da opozicija nastupi sa jedinstvenom listom, ili ste ipak za samostalni nastup?

– U moru jalovih, neprincipijelnih i istrošenih političkih partija i koalicija, Crnoj Gori, a naročito Srbima, potrebna je nova, svježa, čista politička partija, partija za budućnost. Stoga misiju Prave Crne Gore ne doživljavam samo kao partijsku, već i kao istorijsku, naročito kada govorimo o prijeko potrebnoj smjeni generacija, a posebno, naglašavam, u srpskom biračkom korpusu.

Šta nam je činiti? Važno je obuhvatiti taj kuriozitet dobrim, kvalitetnim ciljevima i mudrom vizijom za budućnost. Time se bavi Prava Crna Gora. Zato budući interes Srba treba da bude da se pobrinu za Crnu Goru i da odnjeguju Crnu Goru. Suvišno je reći da je tako bilo kroz istoriju: dok su drugi predavali Crnu Goru Mlečanima, Osmanlijama, fašistima, okupatorima i osvajačima, Srbi su je njegovali kako sami znaju i umiju, kako su svojim bićem i misijom naučeni za to. Njegovao ju je Njegoš govoreći: „Srbin srpskom rodu svome...“ Prije svake kapi krvi prolivene za slobodu, proliven je mudar duh koji je izgradio borbu za slobodu, koji se čuva kod Srba i bez koga je Crna Gora jedan trenutni bljesak i incident u fantazijama avangardnih, ograničenih stvaralaca, koji iza avangarde kriju svoju glupost bez talenta ili prost profit. Bez Srba nema Crne Gore.

S.R.

---

Jedini cilj opozicije je stvaranje snažnog pritiska
Šta je to što bi u ovom trenutku opozicija morala uraditi, a šta nikako ne bi smjela dozvoliti?

– Moramo hitno oformiti odbor sačinjen od lidera svih opozicionih političkih partija, ali i drugih za to voljnih organizacija i istaknutih pojedinaca, samo sa jednim ciljem – stvaranje snažnog pritiska sa ulice. Nikako ne smijemo dozvoliti da uđemo u zonu konformizma raznoraznim DPS prevarama poput tehničkih vlada i odbora, što je u interesu samo DPS-a i njihovih stranih mentora, što najbolje dokazuju i javno izrečeni stavovi iz Đukanovićeve partije, kao i njihovih ideoloških i političkih mentora spolja.

Naši opozicioni političari, vucarajući se po raznoraznim odborima, sve više liče na Miška Vukovića, a sve manje na naše velike pretke, pobunjenike slobode, koji su izgarali za slobodu i pravdu: Njegoša, Marka Miljanova, Mojsija Zečevića...