Bivši premijer i ministri, iako nijesu više na javnim funkcijama, našli su poslove u privatnim firmama i ostvaruju enormne zarade, što dokazuje da za njih gubitak funkcije nije neki poseban problem u finansijskom smislu. Tako je bivši premijer
Igor Lukšić 2016. godine ostvario novi radni angažman – direktor je kompanije PrajsvoterhausKupers (PvC) za jugoistočnu Evropu. Inače, PvC je kompanija sa sjedištem u Londonu, a pruža usluge računovodstvenog, poreskog i poslovnog savjetovanja, specifičnog za pojedine industrije. Nekadašnji ministar finansija u Lukšićevoj vladi
Milorad Katnić sada je predsjednik odbora direktora Sosiete ženerale banke Montenegro. Takođe, bivši ministar ekonimije
Vladimir Kavarić postao je šef rivizorske kuće KPMG u Podgorici.
Pored njih, nekadašnji ministar zdravlja
Miodrag Radunović sada je dekan Medicinskog fakulteta, s obzirom na to da je upravni odbor Univerziteta Crne Gore dao saglasnost za to imenovanje na predlog Vijeća ovog fakulteta.
Niz ministara završio je u diplomatiji –
Sanja Vlahović i
Branislav Đaga Mićunović.
Ilustrujući dugovječnost vlasti, ponašanje režimskih čelnika i sistem koji je uspostavljen, politički analitičar
Božidar Čolaković kaže da je od 1989. godine i takozvane AB revolucije, kad su na vlast došli „mladi, lijepi i pametni”, radi poređenja, u SAD izabrano pet predsjednika (od toga tri reizabrana), u Velikoj Britaniji šest premijera, u Francuskoj pet predsjednika, u Njemačkoj tri kancelara. Kako navodi Čolaković, podmladak SKCG je, u različitim alotropskim modifikacijama, sa najdugovječnijim premijerom –predsjednikom učinio da Crna Gora bude sličnija listi zemalja koje se, nažalost, ne mogu pohvaliti demokratskom tradicijom.
M.V.
Zanimaju ih samo privilegijeČolaković kaže da je mjera uspjeha, to jest opstanka na vlasti, kao i individualno „poslovnog”, paradoksalno, postala mjera sveopšteg sunovrata svega.
– Od pri(h)vatizacije društvene imovine preko standarda građana (podsjetimo se, recimo, novčanice od pola biliona dinara) do elementarnih vrijednosti koje državu čine demokratskom. Jedina konstanta, više nego očigledna, u trodecenijskoj vladavini nije zalaganje za bilo što osim za vlast i opstanak na vlasti, u bilo kakvim okolnostima i pod bilo kojim uslovima, kao izvoru moći, uticaja i neposredne koristi – rekao je Čolaković.
)){kind=small}
