Dosadašnji protesti pokazali su mnogo dobrog, ali i određene slabosti. Da bi postigli svrhu mora se uspostaviti prioritetan niz donošenja blagovremenih i optimalnih rješenja u jednoj složenoj uzrčno-posledičnoj jednačini, sa brojnim varijablama i činiocima, a sve kako bi se što skorije došlo do istorijskog cilja – slobodne Crne Gore. Moramo biti svjesni sa kim imamo „posla”, težine stanja u kome se nalazimo i odsustva univerzalnih rješenja. Osim toga, vrijeme teče, Crna Gora se sve više troši, mnogobrojne negativne tendencije se nastavljaju, snaga se ljulja, slabi, kazao je u razgovoru za „Dan” Branko Radulović, poslanik Demokratskog fronta i funkcioner Pokreta za promjene.

– Prije svega, mora se znati da imamo posla sa mafijaškim i kriminogenim režimom, sa njihovim stravičnim učinkom, svaštočincima spremnim na sve, kleptokratski ustrojenim parazitskim sistemom, zatočenim institucijama, umreženim sa domaćim i međunarodnim kriminalcima, sa plaćenim lobistima u neprincipijenim međunarodnim institucijama, sa mnogo ukradenog novca i imovine. Pitanje njihovog opstanka je pitanje i njihovog biti ili ne biti, ali i same Crne Gore. Ono što rade i pokušavaju da učine ogoljeno pokazuje njihov monstruozni karakter, bilo da su u pitanju montirani sudski procesi, presude, pokušaj rušenja svetinja, policijska tortura, ili pohara prirodnih dobara i ljepota. Zatim, Crna Gora je raspolućena i limitirana po mnogo čemu, od mitomanije do konkretnog života i perspektive, okrenuta drugima a ne sebi, u velikoj mjeri demoralisana, obeščašćena, devastirana, nepovjerljiva, samo kozmetički i selektivno napredna, suštinski i istinito nazadna. Sve su nam manji potencijali, i moralni, i naučni, i privredni, i prirodni. Mnogi žive u virtuelnom svijetu. Tendencije su negativne, slom se odlaže zaduživanjem, vještačkom tražnjom, produžavanjem siromaštva i navikavanjem na bijedu. Međunarodna zajednica – često rezervisana, neprincipijelna, pasivna, kontradiktorna, neznavena, retrogradna, ambiciozna, konfliktna, agresivna, neusaglašena, sve zavisno šta je u pitanju. Posledice ogromne – razaranja, žrtve, migracije, raslojavanja. Evropska unija pred važnim izborima, pred novim odnosom snaga i pitanjem kako dalje. Sve je veći bunt obespravljenih i nezadovoljnih u svijetu. Mijenja se redosled najuspješnijih zemalja, stare doktrine su poražene, nove se naslućuju – naglašava Radulović.

•Koji je po Vama način da se pravilno iskoristi potencijal protesta i ujedno eliminišu slabosti protesta?

– Da, protesti „Odupri se 97000”, kao i niz protesta po Crnoj Gori su pokazali velike rezultate, oslobodili su od straha mnoge, posijalo se sjeme slobode, vratila se nada i trglo se iz letargije. Stvorili smo dokument našeg ukupnog daljeg političkog djelovanja – Sporazum o budućnosti. Svi lideri opozicije i rukovodioci protesta su zajedno, formiran je Liderski kolegijum. Najavljeno zajedničko putovanje na međunarodne adrese je jako pozitivno.

Međutim, moramo biti krajnje objektivni. Postoje parcijalne slabosti i soliranja, različita gledišta i aktivnosti kako i kojim intenzitetom dalje, čuvena crnogorska pizma, isključivosti i svojatanja, mesijanstva, favorizovanja, čak i neutemeljenih etiketiranja i uvreda. Sve ovo utiče, a moglo bi i mnogo više, na intenzitet i optimalnost ukupnog procesa. Stvaraju se prilike za djelovanje režima. Zbog toga dosta više sa tim primitivizmom, bolešću i sluganstvom. Crna Gora je u pitanju. Pisaćemo istoriju kada je napravimo. Mnogi ćemo imati o čemu. Ko se umorio neka odmori. Ko je bolestan nek se liječi. Uostalom svi ćemo kroz čistilište, pa će se vidjeti ko je ko bio. Za početak, zbog mentalnog zdravlja i odnosa, ignorišimo komentare na portalima i društvenim mrežama.

Zato, sabirnost i saglasje moraju biti osnovni princip međusobnog djelovanja. Samo zajedno možemo do slobode. Samo složni možemo biti jaki. Javni interes mora biti jedini interes svih. Znajmo, da nas još ovoliko ima malo je, da smo i mnogo znaveniji nije dosta pameti za veliku i istorijsku priču i rezultate.

Moramo pokazati da smo sasvim drugačiji od režima, da smo sposobni da rješavamo njihove pogubne posledice, da smo odlučni da zaustavimo pogrešne naume. Usaglasimo različita gledišta i oko Luke Kotor i funkcionisanja opštine Kotor, privremenih objekata u Budvi i svih drugih problema u opštinama gdje vršimo vlast, a i na nivou Crne Gore.

Neophodno je sačiniti akcioni plan kako bismo što skorije došli do vlade građanskog jedinstva, zatim dati okvirni mandat te vlade, te način izlaska na slobodne izbore, kao i mandat prve slobodne vlade. Paralelno treba osnovati operativni tim i kreativni tim, koji će sinhronizovano raditi sa liderskim kolegijumom.

Liderski kolegijum treba da trasira put, rješava probleme, objedinjava aktere i animira nove, da se poveže sa međunarodnom zajednicom, da obezbijedi minimalnu logistiku i finansijska sredstva, da budu vođe u punom smislu.

•Šta bi trebalo da bude fokus mandata vlade građanskog jedinstva?

– Težište mandata vlade građanskog jedinstva treba da bude organizovanje slobodnih izbora u svim segmentima, kontrola izbornih mehanizama, demontraža svih centara moći i primjena svih odrednica Sporazuma o budućnosti. Za to su potrebne skupštinske procedure. Normalno, zavisno od vremena koje će imati, neophodne su i sve radnje oko revizije kriminalnih aktivnosti, evropskih integracija, ekonomski održive politike i rješavanja socijalnih problema ugroženih. Trebalo je i do sada sačiniti i ponuditi program te vlade.

•Koji model bi trebalo opozicija da primijeni za izlazak na izbore?

– Duboko sam ubijeđen da je jedna lista optimalno rješenje, bilo da su u pitanju građani, motivacija, izborna matematika, kontrola izbora, međunarodna zajednica. Normalno „šarena” lista, sa liderima, jakim ličnostima i superiornim programom. Sve to možemo imati. Razlike koje neki potenciraju su gluposti. Mi smo svi jedno – ugroženi građani Crne Gore. Različita gledišta se rješavaju demokratskim putem, danas ili sjutra, stvar je dogovora. Program rada prve slobodne vlade bila bi puna revizija, odgovornost, potpuna demontaža totalitarnog načina vladanja, raskidi štetnih ugovora, konfiskacija nelegalnog, izgradnja slobodnih institucija, stvaranje osnova za početak nove održive postneoliberalne kapitalističke politike u svim sektorima, integracije na partnerskim osnovama uz saglasnost građana. Mandat te vlade bi bio dvije godine. Zatim bi se organizovali drugi slobodni izbori na kojima bi izašao ko želi i kako želi. Znam da na njima ne bi bilo DPS-a, bili bi zbog zlodjela na „sigurnom”. Tako bi se pokrenuo demokratski točak i Crna Gora bi grabila ka srednjoevrpskoj državi. Na taj način bi i vjerovanje građana u budućnost bilo jasno i jako.

•Očigledno je da zbog te crnogorske pizme imamo tri odvojena protesta i niz manjih.

– Krajnje je vrijeme da se „97.00–Odupri se”, „Gotov je” i „Do slobode” sliju u jedan veliki protest. Treba unaprijediti sadržajnost i dinamiku procesa i ukupnog zajedničkog djelovanja, da to bude festival slobode, ljepote, znanja i snage, da se organizuju zajedničke programske tribine po gradovima, da paukova mreža oko glave hobotnice bude što šira i gušća. Mikrofon da se ne svojata, govornici moraju biti i političari, i aktivisti, i intelektualci, i profesori, i ljekari, i studenti, i radnici, i nezaposleni. Svi sa mjerom. Tamo su većinom isti ljudi i oni koji su bili na protestima DF-a i danas. Parcijalni tematski protesti po potrebi.

•Šta će se desiti ukoliko protesti utihnu i ne postigne se cilj?

– Tada svi kućama ili u tuđinu, i stari i mladi, i političari i aktivisti, i medijski moćnici i analitičari. Tada smo mi odgovorni, a ne režim. Crnu Goru tada treba nazvati „Milonija”.

•A kako bi opozicija trebalo da odgovori na eventualnu odluku vladajuće većine da održi izbore po starom, bilo da budu vanredni u ovoj ili redovni sledeće godine?

– Odgovor je totalni aktivni bojkot i paraliza Crne Gore. Tada će biti tijesno i diktatoru, i on može biti još jedan primjer ružne istorije.

•Da li uskoro očekujete razgovor vlasti i opozicije oko vlade građanskog jedinstva?

– Zavisi od naše snage i „pameti” Đukanovića. Što prije to bolje, i za njega i za Crnu Goru.

R.RAIČEVIĆ

---

Suđenje DF-u je suđenje slobodnoj Crnoj Gori
•Suđenje za tzv. državni udar i druge procese protiv DF-a ulazi u završnu fazu. Vaš komentar?

– Personalno u tim montiranim procesima se sudi DF-u, kao nosiocu slobode. Suštinski, to je suđenje slobodnoj Crnoj Gori. Mi smo svemu naredni, Crna Gora je na ispitu.

•Da li se DF zbog suđenja vratio u Skupštinu?

– Po dogovoru sa drugima, zbog rješenja, mikrofona i medijske blokade. Sporazum sa građanima je naše sveto pismo.


Ne postoje ograničenja za ispunjenje zahtjeva sa protesta
•Postoje li ustavna i zakonska ograničenja oko zahtjeva za ostavkom Mila Đukanovića i sveopštih izbora?

– Ne, nadležnosti preuzima Skupština i novi predsjednik, normalno, ne Ivan Brajović. Odredba Ustava je jasna – vlast mora biti legitimna, a ova nije.



”Ako protesti utihnu i ne postignu cilj, tada smo mi odgovorni, a ne režim. Crnu Goru tada treba nazvati „Milonija”