Crnogorski režim očito ne razumije osnove na kojima se zasniva demokratija u 21.vijeku, poput slobode izražavanja i vjerispovijesti i zabrane diskriminacije, ocijenio je prof. dr Dejan Mirović. Njemu je crnogorska vlast, mjereći težinu izjava i javnih nastupa, odredila zabranu ulaska u Crnu Goru, uz obrazloženje da je opasan za nacionalnu bezbjednost države.
Mirović je jedan četvorice intelektualaca kojima je zabranjeno da uđu u Crnu Goru. Ta mjera, uz gašenje mobilnih aplikacija Vajber i Votsap na dan održavanja parlamentarnih izbora 2016.godine, neodoljivo podsjeća na postupanje Erdoganovog režima u Turskoj, pa se postavlja pitanje da li Crna Gora, umjesto da u 21. vijeku osvaja evropske vrijednosti i razvija demokratiju, u stvari klizi u totalitarizam. I to po specijalnom modelu trodecenijskog političkog vođe Mila Đukanovića.
Mirović je za „Dan” rekao da najnovija regulativa o javnom redu i miru, protjerivanje sveštenstva i monaha Mitropolije crnogorsko-primorske i hapšenje poslanika Nebojše Medojevića i Milana Kneževića bez skidanja imuniteta, uz opravdanja koja nije čuo u svojoj univerzitetskoj karijeri, pokazuju da je crnogorski režim u delirijumu.
– Oni očigledno ne razumiju osnove na kojima se zasniva demokratija u 21.vijeku, poput slobode izražavanja i vjeroispovijesti, zabrane diskriminacije, proporcionalnog postupanja i civilizovanog dijaloga između neistomišljenika. Nadahnuti likom svog idejnog vođe Josipa Broza, oni kreću u obračun sa dobrim dijelom sopstvenog naroda jer kao što ne razumiju razliku između pojmova „režim” i „država”, ne razumiju ni razliku između pojmova „nacija” i „narod”. Ono što sam zapazio u njihovim frazama i primitivnim pokličima je da osuđuju samo jednu vrstu totalitarizma – onog desnog, ali ne i lijevog, komunističkog, što pokazuje da smatraju da je sve dozvoljeno u cilju ispunjavanja njihovih ciljeva. Zato se prekršajnim mjerama bore protiv događaja od prije 100 godina umjesto da ih ostave ljudima koji ih proučavaju na naučnim institutima – istakao je Mirović.
Prema njegovom mišljenju, sve ove činjenice podsjećaju na prekršajne mjere koje su bile osnova za odvođenje na Goli otok boljeg dijela tadašnje Crne Gore.
– Možda bi usijane glave u Podgorici mogle u svom delirijumu da se ipak sjete činjenica iz nedavne prošlosti prije nego što nastave sa svojim primitivnim i skandaloznim mjerama. Na predsjedničkim izborima 2013.godine i parlamentarnim izborima 2016.godine ostvarili su legalitet, ali je više nego upitno da li su imali i legitimitet. Takođe, njihovim političkim i poslovnim partnerima u određenim krugovima vlasti u Beogradu biće sve teže da im pružaju nezvaničnu podršku i gostoprimstvo, poput onog koje uživa vođa kriminalne grupe Svetozar Marović ili crnogorske diplomate u preko 40 srpskih ambasada koje zastupaju i interese Crne Gore u svijetu. Taj odijum prema njima u Srbiji neće smanjiti sramno ćutanje ambasadora Bingulca ili udvorička posjeta ministra kulture Bogdanovića Novom Sadu u novembru prilikom obilježavanja godišnjice ujedinjenja Vojvodine i Srbije. Istog onog ministra koji samo mjesec dana kasnije u zanosu obrazlaže skandalozne mjere i propise – kazao je Mirović.
Kako je dodao, obračun sa Srbima i neistomišljenicima u Crnoj Gori, ali i u regionu, kao što se vidjelo na primjeru zabrane četvorici intelektualaca da uđu u zemlju, ima i jednu apsurdnu posledicu.
– To je udar i na vjernike koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, ali nijesu antisrpski nastrojeni kao režim. Na takav zaključak ukazuju rezultati anketa koji pokazuju da je Mitropolija crnogorsko-primorska najpopularnija institucija u Crnoj Gori – rekao je Mirović.
Indikativno je da režim Redžepa Tajipa Erdogana u Turskoj gasi aplikacije Tviter i Jutjub uz manje-više isto obrazloženje uz koje je Đukanovićev režim ugasio Vajber i Votsap 2016.godine u Crnoj Gori – širenje neprimjerene političke propagande.
Poslanik i potpredsjednik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica rekao je za „Dan” da vlast sistematski širi netolerantan odnos prema drugom i drugačijem.
– Odlika je svakog autoritarnog režima, pa i ovog u Crnoj Gori, da kreira političku sliku drugog i drugačijeg kao izdajnika, neprijatelja i prestupnika, a ne kao konkurenta i političkog protivnika. Tako se stvara osnov za diskvalifikovanje političke konkurencije i nemilosrdno obračunavanje s njom. A, sa druge strane, vlasti to treba da bi se manipulativno predstavila kao dežurni i ekskluzivni zaštitnik države i nacionalnih interesa. To je manipulativna i ideološka podloga za progon političkih neistomišljenika. I ona nije od juče. U našoj zemlji je duga tradicija ocrnjivanja protivnika i njihovog žigosanja. Samo su se mijenjale metode i navodne ideje u ime kojih se to čini. A dobro znamo da su i najstrahovitiji pokreti i poreci u 20. vijeku započinjali proglašavanjem neistomišljenika za izdajnike i prestupnike, a prema takvima je svaka kazna bila mala prema doživljaju vlastodržaca i dežurnih ideologa – rekao je Koprivica.
Već više od 14 godina ne zna se ko je organizovao i počinio ubistvo urednika „Dana” Duška Jovanovića, niti su identifikovani počinioci desetina drugih napada na novinare i medije. Uz to je i civilni sektor pod stalnom režimskom paljbom, a vrata državnih organa decenijama su uglavnom zatvorena za sve politički i nacionalno nepodobne. Kada se vratimo dalje u prošlost, možemo se sjetiti da je tokom devedesetih godina po Đukanovićevoj tužbi u zatvor poslat tadašnji opozicioni poslanik Aćim Višnjić.
Konsultant za međunarodne odnose Marko Begović kaže za naš list da nedavna dešavanja u Crnoj Gori pokazuju kako nakaradno uspostavljen sistem, usled svoje nesposobnosti da riješi egzistencijalna pitanja građana, poteže za represivnim i nelegitimnim mehanizmima radi dalje polarizacije društveno-političkih odnosa. Po njegovom sudu, protivustavno hapšenje poslanika pogoduje samo ekstremima u redovima vlasti i opozicije, degradirajući demokratski kapacitet.
– Nastavak ovakve prakse može se pratiti u izmjeni postojećeg zakonskog rješenja koje uređuje javni red i mir. Poruka „iznošenje činjenica kojima se narušava teritorijalni integritet” je formulacija koja posebno zabrinjavanja pošto će znatno limitirati ne samo slobodu govora, već ono što je našem društvu nasušno potrebno – razvoj kritičkog mišljenja. Ovakav manir sužava ionako uzak okvir za institucionalno djelovanje, tjerajući progresivne snage ka radikalnijem bojkotu. Čini se da učešće u radu parlamenta nije ništa više od davanja legitimiteta stanju nasilja i vladavine straha. Mora se razumjeti da je ugroženost opšta, a ne etnička ili vjerska – istakao je Begović.
On napominje da situacija u Crnoj Gori nije jedinstvena i da se slični primjeri mogu naći u Saudijskoj Arabiji ili Azerbejdžanu, ali svakako ne u Holandiji ili Švedskoj.
– Kako deficit u budžetu nekontrolisano raste, a iseljavanje radno sposobnog stanovništva postaje sve intenzivnije, treba očekivati da partokratski sistem nastavi sa diskriminacijom i progonom svih onih koji drugačije misle, stvarajući atmosferu u kojoj je nasilje ne samo moguće, već je pitanje trenutka – zaključio je Begović. M.V.

---

Interesna crta
Interesna crta

Kako je istakao Momo Koprivica, progon političkih neistomišljenika ima i snažnu interesnu crtu.
– Naime, taj progon služi režimu da produkuje političku krizu, da bi u drugom planu ostala ekonomska i socijalna kriza i problemi građana i društva u cjelini. Đukanović je svjestan da ne može da brani čast i obraz kriminalcima u svojim redovima, pa zato pribjegava ogavnim udarima na čast i slobodu neistomišljenika kako bi naveo narod na zaključak da su svi u politici isti, što je elementarna neistina i manipulativna taktika za odbranu privilegija vladajuće klike. Dugotrajna diktatura usavršila je mehanizme pritiska i lomljenja neistomišljenika, ali uprkos tome ne uspijeva slomiti veliki broj časnih ljudi. S obzirom na to da je država zarobljena, a institucije dirigovane, to i režim ovaj progon uvijek želi zaogrnuti u neko „pravno ruho”. Tu se pojavljuju „pravnoÂť ukrašeni gulazi. U podlozi su podmetačine koje produkuju nereformisane bezbjednosne službe. Ucjenom se, kao i uz pomoć tajnih službi, nalaze, ili bolje reći kupuju zarobljeni ljudi koji su izvođači radova kad je u pitanju progon i obračun sa političkim neistomišljenicima – kazao je Koprivica.


Kriju arhive tajnih službi
Kriju arhive tajnih službi

Koprivica smatra da je, imajući u vidu ukupno stanje u zemlji, samo u Crnoj Gori bivši šef tajne službe mogao biti izabran za premijera.
– Pritom je Crna Gora gotovo jedina bivša komunistička zemlja u kojoj nije donijet zakon o dosijeima tajnih službi. Upravo iz tih struktura izvire armija progonitelja u konkretnim slučajevima – rekao je Koprivica.