Skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike daće u ponedjeljak mišljenje povodom predloga Vlade da Vera Kuliš i Budimir Šegrt budu imenovani za ambasadore. Kako je saopšteno iz parlamenta, Vera Kuliš je kandidat za mjesto ambasadorke Crne Gore u Njemačkoj, na rezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Berlinu. Nekadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt predložen je za novog ambasadora Crne Gore u Poljskoj, na rezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Varšavi.
Ovim se nastavlja praksa da kontroverzni kadrovi bivaju poslati u diplomatiju, što je praksa o kojoj opozicija i NVO sektor govore već decenijama. Osim podataka o astronomskim iznosima mjesečnih primanja crnogorskih diplomata, postoje brojni izvještaji da neki od njih dobro znaju da se provedu na račun poreskih obveznika, odnosno građana Crne Gore, i da novac troše na mjestima i u prilikama koje nemaju nikakve veze sa diplomatskim aktivnostima.
Još 2012. godine objelodanjeni su podaci iz Ministarstva vanjskih poslova da je tadašnji funkcioner tog resora Vera Kuliš u Parizu godinu ranije potrošila 391 euro u engleskom baru, iako je dobila prilično visoke dnevnice za službeno putovanje. Kuliš je već jednom bila crnogorski ambasador u Njemačkoj, a na toj funkciji zamijenio ju je Ranko Vujačić. Sada, ako predlog Vlade uvaži skupštinski odbor, Kuliš mijenja Vujačića.
Šegrt je pominjan zbog kontroverznog posla sa malteškom firmom VGH. Ministarstvo zdravlja, kada je taj resor preuzeo Kenan Hrapović, optužilo je bivšeg šefa tog ministarstva Budimira Šegrta zbog dogovora sa firmom VGH, navodeći da nije poštovao prethodne procedure o opravdanosti davanja koncesija i zaključivanja ugovora putem javno-privatnih partnerstava. Firma VGH sa Malte podnijela je 2016. godine zvaničnu inicijativu Ministarstvu zdravlja za dodjelu koncesije, gdje bi projekat iznosio 375 miliona eura, a VGH bi u narednih 30 godina upravljala bolnicama u Crnoj Gori.
Medijske stupce u zemlji i regionu već godinama pune vijesti o skandalima crnogorskih diplomata. Počelo je devedesetih, kada je Crna Gora, tada dio SRJ, započela stvaranje autonomne diplomatske mreže. Nekadašnja šefica konzulata u Milanu Dušanka Pešić Jeknić, danas koordinator Crne Gore za EHPO 2020, godinama je na spisku okrivljenih u Italiji u aferi šverca cigareta preko Jadrana. Bivši ambasador u Kini Branko Perović, koji je povučen sa mjesta ambasadora u Ljubljani zbog sukoba sa Milanom Roćenom 2008. godine, bio je jedno vrijeme na tom spisku.
U poslednje vrijeme zanimljiv je i slučaj savjetnika u ambasadi u Briselu Predraga Stamatovića, koji je bio osumnjičen u milionskoj aferi „Primorka”, kao i konzula Željka Stamatovića, koga je tužilaštvo teretilo da je mimo propisa izdavao vize za ulazak u Crnu Goru. Ambasador u SAD je Nebojša Kaluđerović, koji je dok je Slobodan Milošević bio na čelu SRJ, i u vrijeme sumnjivih poslova sa oružjem, bio šef predstavništva firme Jugoimport SDPR u Moskvi.
Interesantno je da je ambasador u Italiji neko vrijeme bio Vojin Vlahović, palestinski poslovni partner Mohameda Rašida u panamskoj kompaniji MonteMena. Rašid je osuđen na kaznu zatvora zbog korupcije u svojoj matičnoj državi. Crnogorski diplomatski predstavnik u UAE sada je Darko Uskoković, jedan od aktera afera „Telekom”.
M.V.

Konzul prao novac

Da afere crnogorskih diplomata dobijaju i konkretne krivično-pravne epiloge pokazao je i slučaj počasnog konzula Crne Gore u Holandiji Bena Vosa, koji je uhapšen pod sumnjom da je prao novac i utajio porez u vrijednosti od pet miliona eura.
Počasni konzul Crne Gore u Napulju je, inače, advokat Gala Trinker, koji je pravni zastupnik Stanka Subotića, prijatelja crnogorskog šefa DPS-a Mila Đukanovića, na suđenju za šverc duvana u Italiji.