Direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević u intervjuu za „Dan” kazala je da crnogorska vlast simulira reforme potrebne kako bi se uspješno priveli kraju pregovori sa Evropskom unijom, izbjegavajući da ispuni ključna mjerila u oblasti vladavine prava.
– Sada je već jasno, ne samo nama u Crnoj Gori koji kontinuirano upozoravamo na nedostatak reformskih zahvata, već i mnogim donosiocima odluka u EU, kao i onima koji utiču na donosioce odluka, da vlast u Crnoj Gora simulira reforme izbjegavajući da ispuni ključna mjerila u oblasti vladavine prava. To prati i vidljivi pad entuzijazma u samoj administraciji, odliv ponajboljih kadrova po dubini jer više pozicije su ionako dominantno rezervisane za partijske lojaliste, a u poslednjem periodu i otvoreno širenje euroskepticizma od strane vlasti i njima bliskih struktura kojim se pokuša pravdati odbijanje da se sistem mijenja u pravcu najboljih evropskih standarda i praksi. Dodatno, od nezavisnosti crnogorske vlasti se nijesu toliko konfrontirale sa EU kao u proteklih godinu dana, a sve zarad zaštite postojećih partikularnih monopola moći. Konačno i najozbiljnije, politička volja za učinkovitim reformama i pristupanju EU jeste na najnižem stupnju od nezavisnosti, a elementi zarobljene države sve izraženiji – rekla je Uljarević.
• Koliko to može trajati?
– Zona prividnog komfora u kojoj uživa Vlada Crne Gore, ali i vladajuća koalicija u drugim granama vlasti, ne može trajati vječno iako se pokušava kreirati takvo uvjerenje. Istina, to ima određenog efekta u sve većoj apatiji a posebno među mladima, ali očito još uvijek ne onog koji vlasti žele, pa su tim prije i radikalizovaniji i prizemniji napadi na neistomišljenike. Time se urušava ukupni društveni potencijal za prijeko potrebni dijalog kroz koji se jedino može prevazići trajuća tenzija i kriza političkih odnosa, ali i početi raditi na ekonomskom ozdravljenju i efikasnoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Briselska upozorenja, koja se sada minimiziraju, prije ili kasnije će doći kao bumerang.
• Zašto EU sada ne reaguje oštrije?
– EU je sada fokusirana na svoja unutrašnja pitanja, ali očekujem da nakon izbora za Evropski parlament dobijemo i drugačiji tretman. EU treba uspješna priča na zapadnom Balkanu kao voda, a Crna Gora je bila na putu da joj se ponešto i progleda. Međutim, dosta je tog kredita nepovratno potrošeno. Vidjećemo kako će vlast iskoristiti vrijeme do novog Evropskog parlamenta i Komisije – pokušavajući da se obračuna sada sa svima onima koji iz ovih tijela ukazuju na probleme i podržavaju takve snage u Crnoj Gori ili prihvatajući da imamo probleme i praveći mostove prema drugim društvenim grupama kako bi se ti problemi zajedničkim snagama rješavali. Bojim se da je sada jača prva tendencija i da stvari ne idu u dobrom pravcu a voljela bih da se prevarim.
• Ta priča o unutrašnjem dijalogu otvara se i kroz najavljeni dijalog vlasti i opozicije oko izbornog zakonodavstva. Da li smatrate da je nužno da opozicija usmjeri zajedničke snage na izmjenu izbornog zakonodavstva?
– Unutrašnji dijalog je mnogo šira priča od izmjena izbornog zakonodavstva. Ali, nema sumnje da ukoliko opozicija ne želi da zadrži status tzv. profesionalne opozicije, mora napraviti napor da unaprijedi izborni okvir i obezbijedi da sledeći izbori budu ravnopravnija utakmica nego što je to bio slučaj do sada. Veliko je pitanje i šta je kome cilj u postojećoj vrlo heterogenoj opoziciji i da li se mogu naći i oko tih najmanjih zajedničkih imenitelja. Sada su aktuelne „šaptačke divizije” koje „otkrivaju” ko i što pregovara sa vlašću iza zatvorenih vrata. To nije dobro jer je potreban otvoren dijalog u kojem će se znati ko je na kojim principijelnim pozicijama.
A principijelna pozicija svih u opoziciji treba da bude suštinska a ne kozmetička izmjena izbornog zakonodavstva u pravcu demokratizacije i samih političkih partija i kreiranja listi na koje i građani svojim glasom do neke granice mogu uticati, kao i reformisanje DIK-a, ASK-a, javnog servisa RTCG, ali i stvaranja uslova za jednake šanse za rad svih medija i organizacija civilnog društva.
Ukoliko ne dođe do tih korjenitih promjena uz adekvatan rok za njihovu valjanu primjenu, i na nekim sledećim izborima ćemo imati slične situacije tenzija, nove „Snimke”, nepriznavanja rezultata, a možda čak i druge krize jer je ukupna uzavrelost političke scene takva da je teško predvidjeti kakav ona sve izraz može dobiti.
• Da li smatrate da će Demokratska partija socijalista (DPS) u narednom periodu iskreno učiniti ustupke nužne za poboljšanje izbornog ambijenta, ili će pokušati, bez dubokih rezova, ponovo da izigra opozicione zahtjeve? Koliko će tu biti uključenja međunarodne zajednice, prije svih EU i OEBS-a?
– DPS nema taktički politički interes da značajnije izlazi u susret opozicionim zahtjevima. Zato će dominantno igrati na javnu spremnost da se pregovara, a raditi na tome da se dobiju kompromisna i manje-više tehnička rješenja u vezi sa izbornim uslovima. Tim prije, opozicija mora pokazati mnogo više kapaciteta da argumentuje svoje zahtjeve i da dokaže da je državni interes da imamo ovaj sistem uređen.
Bez dubokih rezova nema reforme, a ti rezovi su, naravno, najneprijatniji za one koji sada drže poluge vlasti. Duboko vjerujem da je i u njihovom dugoročnom interesu da se one ipak izvedu i da se zaustavi ova radikalizacija društva, za koje oni vjeruju da je drže pod kontrolom. A niko takve procese ne može dugo držati pod kontrolom. Činjenica da EU podržava inicijativu opozicije da se krene u reforme u ovom pravcu jeste važna, podsticajna, ali je potreban i unutrašnji impuls, pamet i odlučnost da se počne više razmišljati strateški, a manje od izbora do izbora. Vjerujem da će EU i OEBS biti vrlo agilni da pomognu ukoliko procijene da ta unutrašnja posvećenost domaćim poslovima postoji, a ta pomoć može biti dragocjena.
Vl.OTAŠEVIĆ


Hajka protiv kritičkih NVO

• Kakva je situacija sa civilnim sektorom i da li je bliži vlasti ili opoziciji?
– Nije ni civilni sektor u Crnoj Gori kuća sa jednom adresom. Lično vjerujem u vrijednost razlika u pristupima nevladinih organizacija i cijenim ne samo one sa kojima dijelimo pristupe u radu, već i one koji se bave temama kojima se mi ne bavimo, ili i one teme koje mi tretiramo uzimaju sa drugačijeg aspekta, dok god u tome prepoznajem autonomnost mišljenja.
Međutim, kao što je vlast svojevremeno krenula da urušava medijski sektor uzimajući pod svoje mnoge medije i novinare, i sada imamo medijsku scenu koja je raspolućena na apologete vlasti i one koji imaju kritički otklon prema vlastima, i ti procesi su počeli i u NVO sektoru. No, radi se suptilnije i nije uvijek lako to prepoznati, a protekla godina je značajno pomogla da se i tu dosta ogoli. Zato smo imali praktičnu čistku kritičkih aktivista iz Savjeta RTCG i Savjeta ASK-a, onemogućavanje istinskim predstavnicima NVO sektora da uđu nakon toga u Savjet RTCG, a to možemo očekivati i na narednim konkursima za Savjet ASK-a, jer bi time skupštinska većina ostala dosledna u gaženju zakona zarad partijskih interesa. To sve prate kontinuirane prljave kampanje preko provladinih glasila, a što je znalo da ima za posledicu i prijetnje onim liderima iz NVO sektora kojima vlast crta te mete.
Time je vlast poslala jasnu poruku – prihvatamo da komuniciramo samo sa onim NVO koje imaju dozu „kritičnosti” po našem ukusu, a sva sredstva protiv ostalih koji su preko te doze jesu dozvoljena. Ne mislim da sve to nas, koji smo bili na „tapeti”, čini bližim opoziciji, jer se držimo principa, koje nekad neke opozicione partije i prepoznaju, ali ima i onih kojima smo takođe meta. Takođe, treba napomenuti da je ista ova vlast znala da prihvati određena rješenja koja smo predlagali i da su neki njeni djelovi i nivoi pokazivali razumnost, a koja uključuje poštovanje različitog mišljenja NVO sektora. Nažalost, to je sada sve incidentnije.