Juče nas je iznenada napustio naš Vukomir Vujo Radenović.
Vujo nas je sve „prekinuo”. Ovog puta to nijesu bile njegove pošalice, po kojima je bio poznat. Umjesto neke šale, kako nas je obično znao zaustaviti da nam ispriča novu koju je upravo čuo, zatekla nas je vijest da je Vujovo srce iznenada prestalo da kuca.
Bio je dobar i plemenit čovjek. Odan kolega. Dobar i častan novinar. Profesionalac i rado viđen kolega, kako u svojoj redakciji, tako i u novinarskim krugovima.
Vujo je rođen 28. decembra 1974. godine u Plavu. Živio je i radio u Podgorici, a rodnoj grudi se uvijek rado vraćao jer je mjesto podno Visitora bilo njegova sigurna luka u koju je zajedno sa suprugom Sanjom stizao s kćerkom Kristinom i sinom Pavlom.
Neiscrpan je bio prepričavajući anegdote svoje mezimice Kristine i hvaleći se njenim uspjesima u školi. S neizmjernim žarom dolazio je nakon treninga prepričavajući nam nove Pavlove fudbalske podvige.
Po završetku Pravnog fakulteta u Podgorici i pripravničkog staža, Vukomir je 2002. godine započeo novinarsku karijeru dolaskom u „Dan”. Bio je učesnik brojnih seminara i škola iz oblasti novinarstva i demokratskog rukovođenja. Za deceniju i po novinarskog rada, Vujovo pero ispisalo je hiljade tekstova – od malih, sitnih, običnih životnih priča, do visoke politike i značajnih državnih pitanja. Tokom izvještavanja iz Skupštine, sa brojnih političkih skupova i prelomnih dešavanja u državi, Vujo je uvijek držao do novinarstva i profesionalizma, poštujući i sagovornike i svoju profesiju. Pisao je o brojnim malverzacijama, zloupotrebama državnih resursa u političke svrhe, razotkrivao mutne radnje i bio čuvar demokratije, kako mu to i profesija nalaže.
Njegov profesionalni rad krunisan je početkom 2017. godine, kada je postao dobitnik prestižne godišnje nagrade Udruženja novinara Crne Gore.
– Svako priznanje prija, jer predstavlja veliku satisfakciju za uloženi trud i brojna odricanja koja novinarska profesija nosi sa sobom. Posebno mi je drago što priznanje dolazi od kolega, koje najbolje znaju svu ljepotu našeg posla, ali i njegovu težinu i odgovornost. Nagrada, ujedno, predstavlja i potvrdu da su u našem društvu, uprkos svim poteškoćama, i dalje na cijeni one vrijednosti u novinarstvu kojima nas je naučio Duško Jovanović, a to su čast, hrabrost i istinoljubivost – kazao je Vukomir Radenović nakon uručenja nagrade UNCG u januar 2017.godine.
Porodica Vukomira Radenovića saučešće prima na podgoričkom groblju Čepurci u nedjelju 12. novembra od 12 do 16 časova i u ponedjeljak 13.novembra od 9 do 15 časova, kada će se i obaviti sahrana na gradskom groblju Čepurci u Podgorici.
Vukomire, do sada si nas obično uveseljavao. Juče si nas zauvijek rastužio.
Počivaj u miru.
Redakcija „Dana”
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.