Više od osam mjeseci nakon završenih parlamentarnih izbora nema dijaloga ne samo između vlasti i opozicije, nego i između opozicionih subjekata, upozorava u razgovoru za „Dan” Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO). Kako je istakla, nepovjerenje između građanskog dijela opozicije i Demokratskog fronta doseglo je visok stepen i veliko je pitanje uopšte da li može biti jedinstvenog odgovora opozicije na bilo što kada nema zajedničkog vrednosnog konsenzusa.
– Čak i bojkot, kao jedina dosadašnja zajednička akcija, imao je i imaće prekide shodno onom što su, ipak, partikularni stavovi opozicionih subjekata. Stiče se utisak i da pojedinačni javni istupi opozicionih prvaka i pozivi na razgovore više predstavljaju marketinške akcije nego da iza njih stoje ozbiljni, strateški napori ili razvijen koncept koordinisanog opozicionog djelovanja – kaže Uljarevićeva.
Smatra da je dobro što su neke partije odavno na terenu i spremaju se za lokalne izbore u Mojkovcu i na Cetinju.
– Ti izbori mogu biti indikator daljih opozicionih prestrojavanja, koja su nagoviještena u Herceg Novom. Ali, tek nakon Mojkovca i Cetinja biće moguće cijeniti da li imamo neke jasne trendove ili je Herceg Novi bio zasebna priča. Takođe, ti izbori su jako važni DPS-u i nesumnjivo će uložiti sve raspoložive resurse u njih – napominje direktorica CGO-a.
Biće, smatra ona, zanimljivo vidjeti da li ta taktika u ovim opštinama i dalje produkuje rezultate, posebno imajući u vidu stanje u njima.
– Ukupno, sve ovo ide naruku DPS-u. Dok god je loptica u dvorištu opozicije, DPS je u prednosti i u prilici da sprovodi svoju politiku bez velikih problema. Radikalni retorički ping-pong u kojem učestvuju DPS i DF jača ova dva radikalna pola, a sve ostalo, posebno građansku opoziciju, stavlja u drugi plan. Važno je podvući da taj njihov „tango” stavlja u drugi plan i probleme sa kojima se suočavaju crnogorski građani – mišljanje je Uljarevićeve.
Po njenoj ocjeni, upitno je zašto bi se međunarodni akteri uključivali u bilo kakav dijalog kada ne postoji prvo jedinstvena ili makar šira opoziciona platforma, iako cijeni da su njihove dobre usluge potrebne.
– U Makedoniji je, recimo, postojao jasan spisak zahtjeva opozicije, dok u Crnoj Gori on ne postoji ili su makar oni izlistani zahtjevi uopšteni, a neki od njih i realno neostvarivi. Naravno, ovo vrlo tenzično, impotentno i nekonstruktivno stanje na političkoj sceni ne može trajati unedogled, a sasvim izvjesno ne do 2020. godine, kada bi bio sledeći termin za redovne parlamentarne izbore. Duboko vjerujem da i u vlasti, i u opoziciji postoji dovoljan nivo odgovornosti prema građanima i građankama koji su ih birali da na valjan način sprovode mjere za dobro Crne Gore, iako se to sada nedovoljno demonstrira – rekla je Uljarevićeva.
Kako je zaključila, hermetička zatvorenost vlasti za pošten dijalog sa opozicijom, ali i bojkot Skupštine u kojoj prolaze izuzetno važni zakonski tekstovi koji imaju veliki uticaj na živote građana, do sada nisu produkovali nijednoj od ove dvije strane ubjedljivu korist.
V.R.
Egoizam stara boljka
Kako je istakla Daliborka Uljarević, postoji i stara opoziciona boljka, odnosno egoizam. Tako se, kako pojašnjava, i predloženi dokumenti jedne strane brže bolje pokušavaju potrijeti, poput nedavno predstavljenog SDP-ovog Manifesta, koji je odmah marginalizovan od opozicionih kolega.
– Naročito iz DF-a, koji sve što ne dolazi iz te strukture brzopotezno bagateliše, pokušavajući i na taj način da disciplinuje svu ostalu opoziciju. Jedinstvena opoziciona platforma ne postoji i nema izgleda da će se to uskoro promijeniti jer smo i sami svjedoci da prioriteti među samom opozicijom nisu isti – ocijenila je ona.