D
a je Pokret za promjene ostao pri stavu sadržanom u opozicionoj platformi koju je potpisao, danas bi za ulazak Crne Gore u NATO bila potrebna dvotrećinska većina koju vlast ne bi mogla da obezbijedi. Međutim, PzP je, za razliku od ostalih opozicionih subjekata potpisnika platforme – Srpske liste, SNP-a, Narodne stranke i DSS-a, koji su ostali dosledni potpisanom dokumentu, 2007.godine, zajedno sa vladajućim partijama, glasao za Ustav koji sada parlamentarnoj većini omogućava da odluku o ulasku u NATO donese u Skupštini prostom većinom.
Prilikom donošenja Ustava Crne Gore 2007. godine, crnogorska parlamentarna opozicija, uključujući i Bošnjačku stranku kao i dvije albanske manjinske partije, definisala je platformu za pregovore sa vlašću. Tada je naglašeno da od usaglašene platforme nema odstupanja. Tadašnja parlamentarna opozicija zaključila je da DPS mora pristati na kompromise jer bez potpisnika platforme nije bilo moguće donijeti Ustav.
Potpisnici platforme obavezali su se tada da neće glasati za usvajanje Ustava ukoliko ne budu prihvaćeni zajednički predlozi opozicije.
– Sve članice parlamentarne opozicije se obavezuju da neće glasati za usvajanje Ustava Crne Gore ako nakon dijaloga sa predstavnicima parlamentarne većine ne budu prihvaćeni zajednički predlozi parlamentarne opozicije za promjenu predloga Ustava. Ako parlamentarna većina prihvati sve usaglašene predloge parlamentarne opozicije, svaka stranka će se autonomno odrediti prema podršci predlogu Ustava u parlamentu – naglašeno je u platformi.
Dokument su usaglasili i potpisali Srpska lista, Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija, Narodna stranka, Demokratska srpska stranka, Bošnjačka stranka, Albanska alternativa i Demokratski savez u Crnoj Gori.
Opozicione parlamentarne partije potpisivanjem tog dokumenta obavezale su se, pored ostalog, i da se međusobno ne konfrontiraju oko pitanja o kojima nijesu postigle saglasnost.
– Sve članice parlamentarne opozicije se obavezuju da svoj politički interes u donošenju novog Ustava Crne Gore ostvaruju u okviru objedinjenog djelovanja i nuđenja rješenja vlastima kao zajedničkog predloga cjelokupne parlamentarne opozicije – zapisano je u dokumentu.
U platformi je bilo ukupno 29 zajedničkih predloga parlamentarne opozicije za izmjenu i dopunu Ustava. Predlogom pod rednim brojem 16 bilo je definisano da se dvotrećinskom većinom glasova u Skupštini odlučuje o zakonima kojima se definiše učlanjenje Crne Gore u NATO i Evropsku uniju. Upravo je to bila prilika da se Ustavom definiše obaveza referenduma u slučajevima stupanja u međunarodne organizacije ili vojne saveze. Izglasavanje ove norme, o čijem sadržaju se u to vrijeme parlamentarna opozicija usaglasila sa manjinskim partijama, bilo je prilika da se najvišim pravnim aktom definiše obaveza obezbjeđivanja dvotrećinske podrške poslanika u Skupštini za donošenje odluka o ulasku u vojne saveze ili međunarodne organizacije većina poslanika. Da je Ustavom kao obavezna definisana dvotrećinska većina za ulazak u NATO, danas bismo imali situaciju da u Skupštini nema potrebne podrške i vlast bi u takvoj situaciji bila prinuđena da pristane na održavanje referenduma.
Prilika da se obezbijedi poštovanje volje građana i obavezno raspisivanja referenduma tada je propuštena zato što je Pokret za promjene, suprotno potpisanim obavezama iz opozicione platforme, glasao za Ustav zajedno sa vladajućim partijama. Ostale opozicione partije – Srpska lista, Socijalistička narodna partija, Narodna stranka i Demokratska srpska stranka – ostale su dosledne principima iz usaglašene platforme, ali je Ustav 19. oktobra 2007. godine izglasan glasovima PzP-a i poslanika vlasti. U odredbama najvišeg pravnog akta, koje su i sada na snazi, nema referenduma niti obavezne dvotrećinske većine za izglasavanje ulaska u NATO. Umjesto toga, po Ustavu, dvotrećinska podrška traži se samo za izborne zakone i za zakone koji se tiču imovinskih prava stranaca. Dvotrećinska većina predviđena je i u prvom glasanju za zakone koji se odnose na manjinska prava i na upotrebu jedinica vojske u međunarodnim snagama.
V.R.
Blažić: Referendum jedino stabilno rješenje
Po ocjeni profesora Đorđija Blažića, raspisivanje referenduma o ulasku Crne Gore u NATO bilo bi najčistije rješenje.
– Ustav Crne Gore propisuje političko opredjeljenje da se ide u NATO. Za zaključivanje međunarodnih ugovora nadležna je Vlada, ali njihova ratifikacija pripada Skupštini. Vlada može da potpiše međunarodni ugovor o pristupanju NATO-u, ali mora da ga ratifikuje parlament – kazao je Blažić.
On smatra da je referendum najdemokratskiji oblik izjašnjavanja jer omogućava da građani odlučuju o pitanjima od vitalnog interesa.
– I po pitanju ulaska u NATO najstabilniji način za donošenje odluke je referendum.To bi bila jedina suverena odluka. Situacija u Crnoj Gori po pitanju NATO-a je, zbog duboke podijeljenosti,školski primjer kad bi jedna ozbiljna vlast morala da raspiše referendum. Ne idu Vlada i parlament u NATO, već Crna Gora i njeni građani –istakao je Blažić.
Sjednica naredne sedmice
Prema saznanjima portala Antena M, Skupština Crne Gore trebalo bi naredne sedmice da usvoji Predlog zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora. Danas ili sjutra biće utvrđen i tačan datum kada će se pred poslanicima naći vladin predlog. Realnije je da to bude 25. ili 28. april, nego 26. ili 27, pošto su za sredinu sedmice već zakazani premijerski sat i redovna radna sjednica. Rukovodstvo parlamenta preferira da, zbog istorijske važnosti tog čina, odluka bude donesena na posebnoj sjednici.
Vlada Duška Markovića usvojila je 13. aprila Predlog zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, uz obrazloženje da je članstvo Crne Gore u Alijansi najcjelishodniji i ekonomski najopravdaniji način da se zaštite njeni nacionalni i bezbjednosni interesi.
Prema dosadašnjim najavama, 25. ili 28. aprila, u poslaničkim klupama, pored predstavnika vladajuće koalicije, naći će se i četiri poslanika SDP-a, koji bi, takođe, trebalo da glasaju za ulazak Crne Gore u NATO.