Slučaj predsjednika opštine Plav Orhana Šahmanovića, koji je po optužbi za štetu od 11.000 eura koju je nanio lokalnom budžetu nedavno osuđen na godinu dana zatvora, po ocjeni pravne struke, predstavlja potvrdu dvostrukih aršina pravosuđa, od kojih stradaju politički neistomišljenici Demokratske partije socijalista. Za razliku od Šahmanovića, mnogi funkcioneri DPS-a su za višemilionske štete nanijete državnom budžetu ili lokalnim kasama dobili iste ili znatno blaže zatvorske kazne.
Advokat Veselin Radulović kazao je za „Dan” da je prvostepena presuda Šahmanoviću još jedna činjenica koja ide u prilog zaključku da je crnogorsko pravosuđe pod punom političkom kontrolom.
– Rijetki postupci za krivična djela korupcije koje pokrenu i koji budu okončani predstavljaju prije neku vrstu političkog obračuna sa neistomišljenicima vladajuće partije nego adekvatnu i doslednu primjenu zakona i ono što bi pravosuđe, a prije svega tužilaštvo, moralo da radi. Sudska praksa pokazuje da ne postoje kriterijumi, niti minimum volje, za adekvatnu borbu protiv korupcije. Onda imamo ovakve slučajeve da se za štetu od desetak hiljada eura dosuđuju iste ili mnogo veće kazne nego za neka krivična djela kojima je država oštećena za milionske iznose. To je samo pokazatelj da pravosuđe ne funkcioniše onako kako bi moralo po zakonu. Tužilaštvo se koristi prije svega za politike obračune – ocijenio je Radulović.
Šahmanović je prvostepeno osuđen na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja. Osim Šahmanovića, na deset mjeseci zatvora osuđen je samostalni savjetnik za građevinarstvo u Opštini Rožaje Tahir Đonbaljaj, dok je namještenik za obračun naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta Jovan Lončarević dobio osam mjeseci robije. Prema optužnici, oni su zloupotrebom službenog položaja oštetili gradsku kasu za 11.000 eura.
Bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović bio je, po sopstvenom priznanju, šef organizovane kriminalne grupe koja je u više afera budžet opštine Budva oštetila za višemilionske iznose. On je 17. maja prošle godine sa tužiocem Sašom Čađenovićem potpisao sporazum o priznanju krivice kojim je predviđeno da odleži godinu i deset mjeseci zatvora i da plati 50.000 zbog malverzacija prilikom ugovaranja gradnje donjeg bulevara u Budvi, puta u selu Krapina, gradnje kolektora u Bečićima i za slučajeve ,,Properti investment” i ,,Kopirajt”.
Blagonaklonost pravosuđa osjetio je i bivši predsjednik nikšićke opštine Nebojša Radojičić, takođe kadar DPS-a. On je nedavno oslobođen optužbe da je zloupotrijebio službeni položaj i oštetio državu za oko 179 hiljada eura tokom izbora izvođača i nabavke opreme za rekonstrukciju Scene 213 u poslovnom centru Sindčel u tom gradu. Radojičić je oslobođen i optužbe da je zloupotrijebio službeni položaj i oštetio državu za oko 52 hiljade eura prilikom rekonstrukcije pomoćnog stadiona Fudbalskog kluba Sutjeska.
Nekadašnji prvi čovjek Bara Žarko Pavićević dobio je istovjetnu zatvorsku kaznu kao i Orhan Šahmanović iako je šteta koju je on nanio lokalnom budžetu višestruko veća i iznosi čak 1,7 miliona eura. Pavićević je osuđen na godinu dana zatvora jer je mimo odluka lokalnog parlamenta novcem građana vraćao dugove Prvoj banci kako bi Opština završila izgradnju stanova za potrebe zaposlenih u ministarstvima rada, prosvjete i Fonda zdravstva, iako to nije bilo u interesu grada. Time je barskoj opštini pričinio štetu od 1,78 miliona eura.
Koordinator programa vladavine prava u Građanskoj alijansi Zoran Vujičić, poredeći presude Pavićeviću i Šahmanoviću, kaže da ih ne može komentarisati sa tog aspekta jer nijesu pravosnažne i postoji pravo žalbe.
– Na visinu određene kazne utiču mnogi detalji, počev od priznanja učinjenog krivičnog djela, izraženog kajanja, da li je lice već bilo osuđivano... Koliko smo imali uvida putem medija, Šahmanović nije priznao učinjeno krivično djelo, dok je okrivljeni u drugom predmetu priznao krivično djelo, što sud uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Ujednačena sudska praksa, posebno u krivičnim predmetima, veoma je važna i tu uloga Vrhovnog suda mora biti proaktivnija. Svrha kazne je suzbijanje vršenja krivičnih djela, odnosno prevencija. Da li je to baš tako u praksi crnogorskih sudova i koju poruku šalju? Ne baš. Ovo posebno ističemo u djelima visoke korupcije i sklapanja sporazuma o priznanju krivice uz sračunato izbjegavanje izdržavanja kazne okrivljenih u pojedinim predmetima – kazao je Vujičić.
Napominje da je sud u obavezi da posebno vodi računa o članu 302 Zakona o krivičnom postupku, gdje se kaže da sporazum mora biti u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija treba da odgovara svrsi izricanja. Kako zaključuje,ukoliko nije ispunjen jedan uslov ili više uslova iz ovog stava, sud mora donijeti rješenje kojim se sporazum o priznanju krivice odbija.
V.R
Vujičić: Justicija ponekad proviri ispod poveza
Po riječima Zorana Vujičića, pravda i pravičnost bi trebalo da idu ruku pod ruku, ali često nije tako.
– Zakoni nisu obične riječi koje se čitaju, već se zakon tumači. Promjena društvenog ambijenta nužno ne traži izmjenu zakona, ali traži dovoljnu širinu i kapacitet sudijskog shvatanja i razumijevanja prava i pravde. Širina i kapacitet podrazumijevaju konstantnu nadogradnju znanja i praćenje međunarodnih standarda i prakse Evropskog suda za ljudska prava. U suprotnom, sudije će slati pogrešnu poruku, a to je da Justicija ipak malo proviri ispod svog poveza – zaključio je Vujičić.