U korona realnosti pitanje proizvodnje, posebno pitanje poljoprivredne, prehrambene proizvodnje postaje strateško bezbjedonosno pitanje, koje svaka zemlja pokušava da riješi što efikasnije, kvalitetnije i brže, da ne bi ili u minimalnim okvirima, zavisila od uvoza, ali ne i Crna Gora, u svom neoliberalnoom ekonomskom delirijumu donosioca odluka, ocijenio je
Aleksandar Kojičić, odbornik PzP u SO Golubovci. Sami kapaciteti zetske ravnice koji bi se crpili u skladu sa dobrim biotehničkim praksama, kako navodi Kojičić, za kratko vrijeme bi obezbijedili skoro kompletnu nezavisnost od uvoza osnovnih prehrambenih namirnica.
–Svaki Zećanin srednjih godina se sjeća kraja 70-ih i početka 80-ih, zlatnih godina poljoprivrede, kada su se proizvodile količine koje su se distribuirale širom eks JU. Uz današnja biotehnička unapređenja, tehnološka znanja, dostupnu mehanizaciju, količine bi bile značajno veće. Ali ne, jer uvoznici, zlatni sponzori ili paravani vlasti, dileri hrane faktički, ne mogu ostati bez svog dijela kolača koji dijele zna se sa kim. Zato nema forsiranja domaće proizvodnje ni prerade, jer je izgleda bolji paradajz iz Albanije od zetskog, jer je bolje izvesti neobrađeni trupac bukve u Italiju, pa odatle uvesti bofl namještaj. Zašto bi ga ovdje pravili?! – navodi Kojičić.
N.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.