Novi javni apel stiže od nekoliko porodica sa Vrela ribničkih da su im uslovi života ozbiljno narušeni zbog nekontrolisanog paljenja smeća. U blizini baraka u kojima žive svakodnevno se istovara otpad koji se kasnije pali. Dim i neprijatni mirisi šire se naseljima Vrela ribnička i Konik, a često to mogu osjetiti i stanovnici Starog aerodroma.
U danima kada se zapale gume dim je crn i gust, te stanovnici oko deponije moraju napustiti kuće, jer kako kažu opstanka u njima nema. Pomoć su, kako kažu, tražili od uprave Deponije, ali nijesu naišli na razumijevanje. Prije neki dan ponovo su išli kod njih, međutim, na razgovor niko neće da ih primi.
Iz Pg biroa saopštili su da je regionalna deponija „Livade” uređena deponija komunalnog otpada na kojoj nema niti može biti požara.
–Nadležnost službe obezbjeđenja našeg Društva odnosi se na 57 hektara koji su sastavni dio deponije, iako vrlo često prijavljujemo ekološke incidente nadležnim službama. Aktivnosti koje se odvijaju u neregulisanom romskom izbjegličkom kampu koji se nalazi uz ogradu društva, a vezani su za ekoloske incidente, nijesu naša nadležnost –saopštili su iz Pg biroa.
Sandra Sejdović, stanovnik naselja kaže da grozno živjeti u naselju koje non stop obavija dim.
–Imam bebu od dva mjeseca i još dvoje djece koji se guše u dimu. Deponija koju svakodnevno pale je iza naših barake. Dođu tu istovare smeće pa ga zapale i svi oni odu, a nama ostaje dim. To gori i dan i noć. Zvala sam vatrogasce, oni me upute na Deponiju –kaže Sejdović, stanovnik.
Stanovnik ovog dijela Vrela ribničkih Sonja Adžović ima dvanaestoro djece i šestoro unučadi. Ona ističe da žive u lošim uslova, te da su se zbog dima sa deponije razboljeli.
–Ja sam astmatičar kao i još četvoro djece. Zamislite kako je živjeti u ovakvoj sredini, gdje non stop gori smeće i šire se nepriajtni mirisi. Neka dođu nadležni da udišu ovaj dim pa će vidjeti kako je. Rekli su nam da je ovo privremeni smještaj, a mi ostali ovdje deset godina. Niko nam se ne obraća. Samo pred glasanje dođu.Ne tražim vilu ili stan samo da nas maknu dalje od dima–rekla je Adžović.
Na nadležne je ogorčen i Tarzan Adžović.
–Kome da se obratimo, nemamo gdje više da zakucamo na vrata. Kad idemo u Deponiju šalju sekjuriti na nas. Sa pendrecima nas čekaju. Moju snahu su gurali, pa je išla kod doktora. Često mi pođemo tamo, ali niko neće da nas primi. A smeće svaku noć gori. Bacaju uginule životinje, gume, svašta. Svima smeta ovaj dim, brojnim naseljima, ali oni se ne bune no trpe. Mi više ne možemo da trpimo – ističe Tarzan Adžović.A.D.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
