Na institiranje Dajbaba, Kokota, Lekića, Grbavaca, Ljajkovića i Srpske, odbor za zaštitu životne sredine MZ Botun sredinom decembra organizovaće sastanak na kojem će prisustvovati stručnjaci koji će objasniti sve vezano za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda koje je planirano da se radi u Botunu. Nakon toga sastanka više se neće okupljati, ali ako počnu radovi oni će preduzeti radikalnije mjere. U međuvremenu, odbor će obavijestiti i njemačku banku koja je dala kredit za izgradnju postrojenja o njihovim namjerama i protivljenju Botunjana.
– Neka onda odluče da li će im sredstva dati kada vide da se toliko porodica protivi. Posjetićemo i predstavnika EU u Crnoj Gori. Moja familija je donijela odluku da se, ako gradnja počne, obratimo Glavnom gradu da nam otkupi imanje i kuću. Ukoliko na odbiju mi ćemo na sud, pa sve do suda u Strazburu. Predložiću to i drugim mještanima – kazao je Zdravko Rajo Vukčević, sekretar odbora.
Vukčević je istakao da je Botun previše kontaminiran od KAP-a, šljunkare Čelebića, bazena crvenog mulja, te da je sve što je zagađivač u gradu nalazi na obodu sela. On je podsjetio na to da su do sada nekoliko puta pisali peticije, ali da je sve bilo uzalud. Vukčević ističe da gradnju postrojenja mještani neće dozvoliti, te da ih GO Golubovci tretira kao teret.
– Tražimo da nam daju studiju izvodljivosti, a oni kažu da nisu spremni da je daju, jer to mora biti kao tajna. Takođe, tražimo studiju procjene uticaja na životnu sredinu, niko je ne pominje. Neka stručnjaci dođu i kažu da li će uticati na životnu sredinu. Zadnja studija je rađena 2004. godine i radila je Ana Mišurović iz Ekotoksikološkog zavoda. Precizno je odradila po svim parametrima i iskazala stanje vode, vazduha i zemljišta. Zadnja njena rečenicima bila je „ovo mjesto nema perspektivu”. Od tada niko ništa ne radi, ni analize ni studije. Mi ćemo se boriti svim zakonom dozvoljenim sredsatvima, a ako ne uspijemo radikalizovaćemo borbu – istakao je Vukčević.
Vukčević navodi da je 220 domaćinstava Botuna protiv gradnje postrojenja.
– Imamo peticiju iz 2008. godine sa 104 potpisa. Dostavljamo je GO Golubovci 20. jula 2012. godine, gradonačelniku Podgorice 19. jula 2012. godine na kojoj je bilo 575 potpisa. Niko ovo nije uvažio i razmatrao. Istu ovu priču koju nam sad pričaju iz Vodovoda pričali su nam 70-tih godina zbog KAP-a. Govorili su da će ovo biti raj na zemlji. Zmija nas je ujela, a sad se guštera bojimo – kaže Vukčević.
Botunjani predlažu da se postrojenje izmjesti na prostoru gdje su sada barake kod KAP-a. Vukčević ukazuje i na to da im niko nije objasnio hoćemo li mi imati novca da održavamo to postrojenje. Razočarani su pričom da će kolektor da ozdravi zagađenje KAP-a.
– Ovo postrojenje je izuzetno skup proces i neisplativo je samo spaljivati mulj iz Podgorice, nego će nam dovoljiti mulj iz drugih gradova. Sve kad se spali pada na zemlju. Treba ozbiljnije da se predstavi. Zagađuje zemljište i vodu. Kažu da ćemo iz tog postrojenja vodu koristiti da nalivamo povrće i biće zdravo da ćemo moći da ga izvozimo. Kako kad je zemlja kontaminirana najvećim otpadom – kaže Vukčević.
Vukčević je pozvao Dušana Radonjića, predsjendika Gradske opštine Golubovci, koji je jednom rekao da bi volio da se postrojenje gradi u njegovom selu, da organizuje sastanak u Balabanima i to saopšti mještanima.
– Pa da vidi kakav će dogovor dobiti. Jer nama traže ne samo okolna sela već i iz Donje Zete da se organizuje sastanaka. Svi su protiv postrojenja – ističe Vukčević.
A.D.