Bračni par Faruk i Sabaheta Mulješković ozbiljno razmišljaju da rasprodaju farmu od deset krava u koju su skoro deceniju ulagali sve što su imali jer je otkupna cijena mlijeka toliko niska da nije dovoljna ni za osnovne troškove održavanja farme, a kamo li da nešto ostane kao zarada. Mulješkovići ističu da ako se uskoro nešto ne promjeni, pošto nisu jedini u selu koji se žale na nisku otkupnu cijenu mlijeka da će biti prinuđeni da dignu bunu i da se svi zajedno, ako treba i sa kravama, zapute ka Vladi i tako traže svoja prava.
- Bićemo prinuđeni da zatvorimo farmu i počnemo tražiti neki drugi posao, ali u šestoj i sedmoj deceniji života ne znam koliko će to biti moguće. U svakom slučaju, ovako je neizdrživo. Za deset krava mi mjesečno treba 5.000 eura samo za sijeno, a gdje je tu koncentrat i sve, pritom je otkupna cijena mlijeka 23 centa po litru. Pa žvake su 45 centi, a mlijeko upola manje. To je bruka, sramota i poniženje za nas seljake. Još se mlijeko ne plaća po pouzeću nego dva puta mjesečno, pa sam tako za 430 litara mlijeka uzela samo 49 eura, gdje je tu pravda. Kako ta Vlada misli da mi možemo tako da opstanemo, ne znam. Ako ovako nastave nećemo im je ni davati, prosućemo je, nećemo je davati za te pare - poručuju Mulješkovići.
Razočarani su što od sopstvenog rada nemaju ni da prežive a kamo li da žive.
- U pet ustajem svako jutro, pomuzem deset krava, očistimo farmu, nahranim krave - za dnevnicu od jednog eura, nekad ni toliko. Tuga je to, da ljudi koji su navikli i žele da rade da od svog rada dobijaju samo muku i patnju. Stari su vazda govorili, muke prave nastaju kad se seljak digne, oni trpe, trpe dugo ali kad skoče onda je muka. Ozbiljno razmišljamo od protestima- pričaju Mulješkovići.
Apeluju na Vladu da bar farmerima koji drže pet i više krava obezbijede sijeno pod nekim povoljnijim uslovima.
- Ove godine nema sijena nigdje jer je vrijeme bilo jako loše. Sad Vlada treba da preuzme korak pa da otkupi odnekud sijeno i nama ga da za neku pristojniju cijenu jer ga mi kupovati nemamo odakle. Bala košta od dva do tri eura, a na deset krava to je previše jer nije tu samo sijeno tu je i koncentrat čija vreće košta 18 eura, a jedna krava za mjesec pojede tri. A opet, koncentrat je neophodan jer ako im se to ne daje ne bi imali šta da muzemo. Ko još može da drži gladne krave- niko. Da ih prodam sad niko ih neće. Baš ne znamo šta nam je činiti, situacija nije bila nikad gora - pričaju Mulješkovići.
Rješenje, kako navode vide jedino u pomoći Ministarstva poljoprivrede.
- Neka nam pomognu za sijeno ili povećaju otkupnu cijenu na bar 40 do 50 centi. To bi jedino bilo isplativo. Mi nemamo ni svoj bunar, aplicirali smo za pomoć nekoliko puta ali nikad to nije sprovedeno do kraja. Da imamo svoju vodu zasadili bi djetelinu pa bar nekako se snalazili, ovako nit vode nit sijena nit ičega, nemoguće je živjeti- navode Mulješkovići.
Kako ističu, do sad nisu bili teret državi ali će sad biti primorani.
- Suprug ima penziju od 120 eura ali mu je 80 kredit tako da samo dobija 50 eura, ja ni toliko, a od mlijeka ne dobijemo mjesečno ni 100 eura a radimo po cijeli dan, ako neko od toga može da živi, neka nauči i nas. Možda je bolje da uzmem onu nadoknadu za majke, pa da spavam do podneva bar bih imala 200 eura u džepu svaki mjesec- poručuju Mulješkovići.
S.R.
)){kind=small}
