PIŠE: prof. dr Nedeljko LATINOVIĆ



Crna pjegavost pripada grupi ekonomski najznačajnijih oboljenja vinove loze u Crnoj Gori. Može smanjiti rodnost, a izaziva i sušenje pojedinih djelova ili cijelih čokota. Zaražene biljke kasne sa početkom vegetacionog perioda, kržljavije su, imaju manji rodni potencijal.

Ovo oboljenje se u većem ili manjem intenzitetu kod nas javlja svake godine, a prouzrokuje je fitopatogena gljiva Phomopsis viticola.

Simptomi bolesti se manifestuju na listovima, lastarima, peteljkama lista i grozda, dok su simptomi na bobicama rijedak slučaj. Prvi simptomi se javljaju 20-ak dana od početka vegetacije na prvim listovima i pri osnovi lastara.




Na listovima se zapažaju najprije brojne sitne pjege oivičene žutim oreolom. Kada je broj pjega na listu velik, dolazi do kovrdžanja lista i pucanja liske. Napadnuti listovi otpadaju ili vidno oštećeni ostaju na lastarima do kraja vegetacije.

Na internodijama pri osnovi lastara nastaju izdužene i udubljene pjege braon ili crne boje. Dužina pjega može biti od nekoliko milimetara do tri cm. Ovakvi lastari imaju slabiji porast, a grozdovi na njima su manji. Ukoliko je zaraza jača, pjege se spajaju, pa nekroza može obuhvatiti čitavu površinu jednog ili više internodija. Napadnuti lastari postaju krti, naročito u zoni gdje su pjege najizraženije. U ovom periodu javljaju se slični simptomi i na peteljkama lista i grozda.

U toku zdrvenjavanja lastara dolazi do izbjeljivanja kore na kojoj se zapažaju sitna crna tjelašca odnosno piknidi (reproduktivni organi) parazitne gljive. U piknidima se nalaze spore pomoću kojih se ostvaruje infekcija mladih zelenih djelova vinove loze u vrijeme kretanja vegetacije. Na zaraženim internodijama, gdje je došlo do stvaranja pukotina, uglavnom dolazi do odumiranja pupoljaka.

Vinova loza je najosjetljivija od momenta kretanja vegetacije, pa sve dok lastari ne dostignu dužinu 15 do 20 centimetra, nakon čega se zaraze veoma teško ostvaruju. Lastari dužine tri do 10 centimetra su naročito podložni infekciji, pogotovo ako u ovom periodu njihovog razvoja padaju kiše koje pospješuju širenje spora gljive, prouzrokovača bolesti.

Mjere borbe: U cilju suzbijanja crne pjegavosti vinove loze potrebno je preduzeti odgovarajuće agrotehničke i hemijske mjere.

Pošto je vlaga neophodna za ostvarivanje infekcije, vinograd treba podizati na ocjednim terenima, a ukoliko to nije moguće, obavezno obezbjediti dobru drenažu. U cilju što boljeg provjetravanja, poželjno je da redovi vinove loze budu postavljeni u pravcu dominantnih vjetrova.

Pored ovoga, tokom zimske rezidbe neophodno je ukloniti jače zaražene lastare, iznijeti ih iz vinograda i zapaliti.

Najznačajnije mjere u suzbijanju ovog oboljenja su hemijske mjere zaštite. U vrijeme zimskog mirovanja primjenjuju se fungicidi na bazi bakra u preporučenoj dozi, po mogućnosti 10-ak dana prije kretanja vegetacije.

Ključna tretiranja protiv crne pjegavosti obavljaju se u momentu kretanja vegetacije, pa do dužine lastara do tri centimetra. Veoma je važno obaviti ovo tretiranje prije kiše, jer ako se obavi poslije, infekcija se najvjerovatnije već ostvarila, te je tada djelovanje fungicida izuzetno slabo. U ovom periodu se koriste fungicidi na bazi ditianona, metirama, folpeta, folpet + fosetil-Al, folpet + azoksistrobin. Ukoliko ima dosta padavina u ovom periodu, neophodno je ponoviti tretiranje kada su lastari dužine oko 10 centimetra nekim od navedenih fungicida koji je bio primjenjen u prethodnom tretiranju.

Ukoliko mladi lastar pokisne, a na njemu se ne nalazi fungicid, najvjerovatnije će doći do ostvarivanja infekcije.

(autor teksta je profesor Biotehničkog fakulteta UCG)

---