Na vijest da su u većem dijelu Evrope, izolovani visoko patogeni sojevi virusa ptičjeg gripa (avijarne influence tip A), u najvećem broju slučajeva soj H5N8, a u manjem broj H5N5, kod domaće živine i divljih ptica, Crna Gora je donijela odluku da zabrani uvoz živine i živinskog mesa, saopštila je
Irena Kovačević, savjetnica za odnose sa javnošću i saradnju sa NVO u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Žarišta pričjeg gripa prijavljena u Sloveniji, koja je sebe proglasila visokorizičnom na cijeloj teritoriji, zatim u Hrvatskoj, Francuskoj, Norveškoj, Belgiji, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Rusiji, Ukrajini i Ujedinjenom Kraljevstvu. U svijetu, potvrđena su žarišta u Tajvanu, Japanu, Kini, Kazakhstanu, Nigeriji, Južnoafričkoj republici, Južnoj Koreju, Avganistanu i Vijetnamu.
Jedini slučaj prisustva virusa pričjeg gripa kod nas je, podsjećamo, u decembru 2016. godine otkriven kod divlje patke i to na jednom uzorku iz monitoringa. Osim ovog slučaja, nijedne godine nije zabilježen nalaz virusa visokopatogene avijarne influence kod divljih ptica, podsjetila je Kovačević.
– Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove u kontinuitetu prati situaciju i u skladu sa analizom rizika, preduzima sve preventivne mjere kako bi se smanjila mogućnost od unošenja bolesti u Crnu Goru. Do danas nije potvrđen ni jedan slučaj ptičjeg virusa kod domaće živine na teritoriji Crne Gore, ali širenje ove bolesti na evropskom kontinentu, posebno pojava slučajeva u Sloveniji i Hrvatskoj razlog je za pojačanu pažnju. Stoga Uprava podsjeća držaoca živine, kaveznih i drugih ptica na mjere i preporuke koje treba da preduzimaju kako bi se rizik od eventualne pojave bolesti sveo na minimum – istakla je ona.
Pričji grip je vrlo kontagiozna virusna bolest živine i drugih ptica koja se klinički može manifestovati različito, u zavisnosti od patogenosti samog virusa i vrste ptica koje su zaražene.
Od domaće živine najosjetljivije su kokoške i ćurke, dok se kod pataka i gusaka bolest pojavljuje u blažoj formi. Divlje ptice koje žive uz vodu, posebno divlje patke, često su otporne na bolest i rijetko pokazuju kliničke znake bolesti, ali mogu biti rezervoar virusa kojeg izlučuju u spoljnu sredinu i time predstavljaju glavnu opasnost za širenje bolesti na domaću živinu.
Doktor veterinarskih nauka
Bojan Adžić iz Specijalističke veterinarske laboratorije savjetuje vlasnike živinskih farmi da svoju živinu drže isključino u zatvorenim prostorijama.
– Dok traje sezona pričjeg gripa vlasnici farmi i poljoprivrednici treba živinu obavezno da drže u zatvorenom. Najosnovnije je da znaju da svoju živinu ne smiju puštati na otvoreno. To treba da traje do kraja sezone gripa, do proljeća, odnosno dok ptice ne počnu da se sele – navodi on za „Dan”.
Isti savjet Adžić ima i za poljoprivrednike i osobe koje na svojim imanjima imaju živinu koju gaje za sopstvene potrebe.
– I oni treba da drže svoju živinu u zatvorenom da ona ne bi došla u kontakt sa divljim pticama – izričit je on.
Kako Kovačević ističe, od vlasnika i držaoca živine se u narednom periodu očekuje puna kooperativnost sa veterinarskom službom, kao i da primjenjunju biosigurnosne mjere na gazdinstvu.
U slučaju bilo kakvih promjena zdravstvenog stanja u jatu živine ili primjećivanja uginuća većeg broja divljih ptica, savjetuju iz Uprave, odmah treba kontaktirati najbližu veterinarsku ambulantu ili veterinarskog inspektora.
S.Ć.
Simptomi ptičjeg gripa kod živineGlavni simptomi visoko patogenog virusa ptičjeg gripa kod živine su depresija, gubitak apetita, pad ili potpuni prestanak nosivosti, nervni simptomi (kretanje u krug), otoci i cijanoza kreste i podbradnjaka usljed poremećaja u cirkulaciji, kašljanje, kijanje, disanje sa otvorenim kljunom i dijareja. Mogu se javiti iznenadna uginuća bez prethodnih kliničkih znakova. Smrtnost može dostići i 100 podsto u zavisnosti od vrste i starosti jedinki, soja virusa, uslova držanja i sekundarnih infekcija.
Klinička slika kod nisko patogenih sojeva uglavnom prolazi kao blaži respiratorni sindrom praćen padom nosivosti.
Inkubacioni period virusa je prilično kratak, a traje od nekoliko sati do tri dana na nivou jedinke, pa do 14 dana potrebnih da se bolest raširi na nivou jata.