Festival sira „Zlatna kriška” održan je u okviru klastera „Probaj domaće” u Podgorici na Trgu nezavisnosti. Manifestacija je okupila izlagače iz svih krajeva države, a među njima je bilo onih koji su po prvi put došli da predstave svoje proizvode, razmjene iskustva i steknu nova znanja. Posjetioci su bili u prilici da degustiraju i kupe proizvode od mlijeka, pa su izlagači potrudili da se na jenom mjestu nađu razne vrste kravljeg sira i kajmaka, masla, pa do kozjih i ovčijih delikatesa.
Iskusna domaćica
Ljilja Vuletić sa Kujave već dugi niz godina izlaže na sličnim manifestacijama, pa nije ni ovu priliku propustila da predstavi svoje proizvode.
– Naše gazdinstvo ima farmu koja broji oko 350 ovaca i 12 krava, a tokom ljeta sa stokom izdižemo na Sinjajevinu. Proizvodimo bijeli mrs, a u ponudi imamo sir i kajmak. Na festivalu smo predstavili lisnati, sir prljo i stari kajmak iz mješine. Sir prljo se dobija, na način što se mlijeko prvo skuva, kupi se kajmak, a nakon toga se obrano mlijeko siri. To je polumasni sir, koji stoji u mješinama po tri, četiri mjeseca, a kupi se tokom ljetnjih mjeseci. Stari kajmak se pravi tako što se razliva u karlice, stoji dva dana, nakon toga se kupi mladi kajmak, drži se u kacama dok traje proces sazrijevanja. Kada sazrene, stavlja se u mješinu odnosno kožu od ovaca ili jagnjadi – navela je Vuletić.
Ona je istakla da je ova godina bila dobra za pašu i sijeno i da su pogodovale vremenske prilike.
Jelica Knežević iz Orje Luke sa svojom porodicom bavi se proizvodnjom sireva raznih vrsta, sa začinima i bez, sušenih, mladih, starih, masnih, tvrdih, kajmaka skorupa i masla.
– Ljeti izdižemo na Krnovo, a u ponudi imamo sušene sireve sa ruzmarinom, ljutom paprikom, ali i ostalim začinima po narudžbini. Ovi sirevi se suše zajedno sa mesom, kako bi poprimili specifičan miris i ukus. Oni se proizvode na taj način što se prije sušenja stavljaju u kalupe, čime se dobija određeni oblik i kilaža – kazala je Knežević.
Ona je navela da njihovo gazdinstvo broji oko 50 grla ovaca i 20-tak grla krava.
– Pomoći od države ima malo, jedino se to svodi na premije u zavisnosti od toga koliko grla stoke imamo. Ove godine i situacija sa koronom uticala je i na slabiju potražnju i prodaju, imamo stalne mušterije, ali kako su se smanjili prihodi i ljudi manje kupuju. Veliki rad mora da se uloži kako bi moglo da se živi, cijela porodica nas petoro je angažovano na imanju i radi se od zraka do mraka – kazala je Knežević.
Milunka Bogojević iz sela Staniseljići, prvi put je došla da predstavi svoje proizvode na ovakvoj manifestaciji.
– Na festivalu i uopšte na jednoj ovakvoj manifestaciji smo prvi put, jer razmišljamo o proširenju farme krava. Imamo pet krava, oko 70 ovaca i šest koza. Prodaja je dobra, jer svoje proizvode plasiramo na Cetinju i Budvi, a imamo svoje stalne mušterije, a ima pomoći i od Ministarstva poljoprivrede. Proizvodimo sušeni kravlji, lisnati, mladi, stari i koziji sir. Ovčijeg sira sada nemamo, jer nam se ovce sada jagnje. Ovce nam izdižu na Kapetanovo jezero, tako da tokom ljeta koristi od njih nemamo, nego plaćamo da nam se čuvaju, tako da se sve manje isplati da se drže – navela je Bogojević.
Ona je objasnila da se sušeni kravlji sir pravi sa kisjelim mlijekom, na taj način što se mlijeko prvo skuva i ukisjeli.
– Mora se tačno znati kolika treba da bude kisjelost mlijeka, da bi sir uspio. Kasnije se stavlja u tvorila odnosno prese, a nakon toga na sušenje – zaključila je Bogojević.
Mirjana Beljkaš iz sela Jugovo u Pljevljima osvajač medalje na novosadskom sajmu došla je da predstavi vakumirani pljevaljski sir.
– Naša farma ima 10 krava, proizvodimo mladi i vakumirani stari sir. To je stari sir iz kaca koji vakumiramo u manja pakovanja, od 300 do 500 grama. Cijena starog sira je skupa za naše krajeva, plasiramo sir u Nikšić, pa smo se odlučili za ova manja pakovanja i uglavnom ga prodajemo po porudžbi – istakla je Beljkaš.
D.Lj.