Planinski biciklizam idealan je za povezivanje poljoprivrede, ekologije i turizma, a Ana Petrović Njegoš, biciklistički turistički vodič iz Nikšića, zajedno sa suprugom Brankom Cerovićem, sa kojim vodi Biciklistički klub i servis „Perun“, te sinovima Radule i Đorđije, iskoristila je ovaj olimpijski sport kao alat za razvoj ruralnog turizma. Vodeći inostrane turističke grupe na biciklističke ture kroz planinski predio Nikšića, planinu Lukavicu, Kapetanovim jezerom, padinama Konjskog, ili oko jezera Krupac i Slano, koja su na samo šest kilometara od centra grada, Ana je najviše sarađivala sa seoskim ženama, koje proizvode domaću organsku hranu. Zdrava hrana je za svakog sportistu od velikog značaja, s obzirom da 70 posto fizičke aktivnosti čin ishrana, a 30 posto trening.

–Moj posao je da pronađem gosta, da iznajmim svoje biciklo, da osmislim ture, kroz koje promovišem okolinu Nikšića, planinu Lukavicu koja ljepotom ne zaostaje za Durmitorom. Takođe, tražim katun i seosko domaćinstvo gdje je vrijedna i prije svega uredna žena sa izuzetno ukusnom hranom. Ima desetinu takvih žena, u Breznima, u domaćinstvu Todorović, ima ih na Lukavici u domaćinstvima Mitrović, Šundić, domaćinstvo Bečanovića na Bare Bojevića. Dogovaram cijenu ture, pravim saradnju sa ženama, koliko će da košta šolja kisjelog mlijeka, sir, nekoliko priganica, eventualno neke vunene čarape, suvenir, a desi se da dosta biciklista kupi kilo skorupa, kilo sira, koliko možemo ponijeti u torbu, objašnjava Ana. Čak i kad sa porodicom ide u rekreativnu vožnju, ljudi na selu se oduševe „šarenim biciklistima“ i onda ih pozivaju da svrate, da sjednu, da ih ugoste, čak i da prenoće, da odmore: „Takav je čovjek iz okruženja Nikšića, iz katuna, onaj pravi iskonski domaćin“, kaže Ana.

–U nadležnim državnim institucijama cijene taj naš entuzijazam i prepoznaju ljubav sa kojom ovo radimo, ali ne shvataju baš da to može da bude ozbiljno, da mi možemo da otvorimo poslove i drugim ljudima, da se mogu obučiti i drugi biciklistički vodiči. Nije lako, ali kad bismo imali podršku ministarstava turizma, poljoprivrede, ekologije, onda bi priča bila mnogo lakša, primjećuje Ana Petrović Njegoš. Prije šest godina ona je u saradnji sa vrtićima i školama u Nikšiću počela da organizuje obilježavanje Međunarodnog dana žena sa ruralnih područja. dovela je djecu na pijacu,i pružila im priliku da upoznaju seoske žene.

Na porodičnom imanju Petrović-Njegoš u Gvozdu svi zajedno hrane domaće koke od bratanca Nikole, i kako koji dan ih „zapadne“, ponesu po 30 jaja. Prije desetak dana tu je Ana, zajedno sa najmlađim članovima familije ubrala hrpu pečuraka i mladih kopriva. Imaju bašticu na ovom imanju, ali i u Tušinu, malo luka, malo cvekle i krompira, koji su izvadili prije desetak dana. S obzirom da živi u stanu, Ana je uljepšala svoj pogled u svijet ukrasnim papričicama posađenim u saksijama na prozoru, a na balkonu su i nekolika struka raštana i paradajza

–Volim da obilazim i posmatram obrađene njive u našem Rastovcu, Gornjem polju, Ozrinićima, Slivlju, Vozim makadamskim putem stare pruge kojoj je prolazio voz „Ćira“, a tu se susrijećem sa magarcem Ćukicom. Snaga i ljepota divljih konja me očarava, pa ponekad na Lukavici pojasem neukrotivu kobilu Zirku. Razgovor sa čobanima i seoskim ženama „planinkama“ me oplemenjuje. Prijatno se iznenadim kada krajem februara na njivi u mjestu Tunjevo izvadim krompir, posađen s jeseni i dobro rodi kad je zima blaga, opisuje Ana svoje doživljaje na planinskoj biciklističkoj stazi, kaže ova preduzimljiva, kreativna i ambiciozna žena.

M.D.Popović

---