Osnovni redovi vodenih insekata koje najčešće koristimo prilikom pravljenja naših vještačkih kreacija mušica i koje ribe koriste u ishrani, a mušičari kao mamce su: Jednodnevke (Ephemeroptera), Dvokrilci (Diptera), Krznokrilci (Trichoptera), Kamenjarke (Plecoptera), kao i Vodeni račići (Gamarusi). Jednodnevke (Ephemeroptera) su veoma sitni vodeni insekti koje karakteriše mala glava, dok im je tijelo sastavljeno iz više segmenata, a završavaju se zavisno o vrsti, s dva do tri repna nastavka. Razlog zbog kog se većina ove familije larvi zove Efemeroptere je taj što ovi insekti – mušice, žive samo jedan dan. Odrasli insekti se pare i umiru u roku od nekoliko sati, a njihova tijela padaju na vodenu površinu. Lipljeni i pastrmke ove insekte, jedu u velikoj količini, a kako ih ima ogroman broj različitih vrsta, mušičari prosto moraju imati u svojim kutijama što veći izbor različitih boja od krem boje do smeđe, od žute do maslinasto zelene, od sive do crne boje.
Dvokrilci (Diptere) i kao što im samo ime kaže radi se o mušicama s po jednim parom krila - dvokrilcima. U red dvokrilaca je svrstano preko 100.000 vrsta u preko 100 familija, a tu se između ostalih nalaze i obična kućna muva i komarac. Mušičarima je najvažnija porodica Chironomidae. U sklopu te familije ima preko 5.000 različitih jedinki, međutim mi ćemo ih zvati jednostavno „midževi”, prema engleskom nazivu „Midges”.
Krznokrilci (Trichoptera) ili (tulari, caddis ili sedge) ili su jedna od najvažnijih hrana za pastrmke. S omotačem ili kućicom, se najčešće imitiraju s otežanim nimfama kako bi se mogle kretati blizu dna gdje ih ribe i prirodno nalaze. Za oponašanje „pupa“, najčešće se koristi sintetički ili prirodni dabing. Za vezivanje nimfi tulara, najčešće se koriste udice dugog vrata.
Kamenjarke (Plecoptera), žive kao nimfe pod kamenjem, čvrsto se pripijajući za njih svojim snažnim nogama. Tijelo im je pljosnato, što smanjuje otpor prema brzoj vodi u kojoj žive. Preobražaj iz nimfe u odraslog insekta odvija se izvan vode, uglavnom na potopljenom kamenju i hridima i po mnogo čemu liče na jednodnevke. Osnovna razlika je u fizionomiji glave koja je šira kod kamenjarki koje imaju i krilni omotač i samo dvije repne niti. Nimfe kojima imitiramo ovu vrstu insekata su po pravilu prilično otežane, a boje variraju od zelenih i sivomaslinastih, do riđih.
Gamarusi (Vodeni račići) su porodice malih rječnih račića. Imaju specifičan povijen oblik pa se prave na specijalno „zaobljenim“ - emerdžer udicama.
Što se tiče hrane koju ribe koriste u svojoj ishrani sa kopna, najčešće su to lipljenu i pastrmci mravi i skakavci (ants end grasshoppres), odnosno veliki broj buba poput krompirove zlatice i tome slično koje rado koristi klen.
Svi mi koji se aktivno bavimo mušičarenjem, znamo da vještačka kreacija mušice treba biti gotovo iste veličine kao prirodna, da mora imati boju tijela, nogu, krila i repa kao i prirodna.
Međutim, ribolovačka praksa pokazuje da se odstupanja ipak dješavaju i da ona nijesu rijetka, već jako moguća.
Najbolji primjer za to jeste mušičarenje, pod nazivom atraktor „fantastičnim“ mušicama.
Atraktor mušice su kreacija mušica koje nemaju ni po čemu svoj ekvivalentni model u prirodi, dakle ne imitiraju ni ti jedan poznati vodeni ili kopneni insekt iz prirode. Boje ovih mušica se takođe ne mogu uporediti s bojama bilo kojeg insekta. Na primjer: krila crvena, noge ružičaste, tijelo narandžasto, a ipak ih riba rado uzima. Kako se onda može, opravdati i objasniti ovakvo ponašanje riba? Zaključak je da riba ne doživljava i ne vidi hranu na način kako je vide ljudi, posebno boje, veličine, oblike i da je u svemu veoma važna ulogu igra i silueta i pravilan način plasmana naše vještačke kreacije koja mora na vodi ili u vodi apsolutno oponašati prirodni insekt koji imitiramo.
S. BOŠKOVIĆ MURINO