Kontrabasista Vasilije Gagović večeras će se domaćoj publici predstaviti kao solista u okviru nastupa Crnogorskog simfonijskog orkestra (CSO), prvom pred publikom u novom zdanju Muzičkog centra Crne Gore. Gagović će izvesti solističku dionicu iz koncerta Đovani Botezinija, čime će podsjetiti na dva vijeka od rođenja italijanskog kompozitora.
Nakon muzičke škole u Budvi, školovanje je nastavio u klasi prof. Pavela Aksamita, na cetinjskoj akademiji, studirao je i u SAD-u, a magistrirao u Roterdamu. Tokom dosadašnje karijere imao je priliku da sarađuje i sa Atinskom filharmonijom, kao i nekima od najpoznatijih dirigenata. Član je Crnogorskog simfonijskog orkestra od 2015. godine.
Koncert koji je pred nama je Vaš prvi solistički nastup sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, u čijem ste sastavu od 2015. godine. Šta to znači za Vas?
– Ovaj koncert jedan od najznačajnijih u mom dosadašnjem radu. Svirati kao solista sa orkestrom u kojem radim još od kad sam bio završna godina studija, velika je čast. Naravno, najveću čast mi čini to što sviram sa svojim kolegama i prijateljima sa kojima i pored posla provodim i dosta svog slobodnog vremena.
Šta Vam je to donijelo kao studentu cetinjske Muzičke akademije, koja su to iskustva i vještine koje ste stekli na školama, u SAD i Holandiji, i dopunili svoje znanje stečeno na Cetinju?
– Studiranje na Cetinju je bilo odlično iskustvo za mene. Tu sam bio najviše zbog profesora Aksamita, koji je dugo godina bio profesor cetinjske akademije i koji je prilično doprinio razvoju kulture u našoj državi, s obzirom na to da su većina kolega bili njegovi studenti. Nakon treće godine imao sam priliku da apliciram za stipendiju „Global UGRAD” koju finansira Stejt Department i tako sam otišao na studije na Virginia Commonwealth University gdje mi je predavao profesor Keli Ali. Za razliku od studija na Cetinju koja su bila pretežno bazirana na solo muzici u Americi sam imao priliku da vidim koliko je bitno i važno studirati orkestarske partiture, kao i iskustvo u simfonijskom orkestru, jer kao kontrabasisti, solo karijera je nešto što veoma teško može biti jedino opredjeljenje, tako da je veoma bitno znati orkestarski materijal da biste položili audiciju i dobili posao u orkestru. S obzirom na to da se radi o velikom univerzitetu imao sam priliku da sviram kao solista sa univerzitetskim orkestrom kao laureat takmičenja i da radim sa najboljim pedagozima kao što su Pol Elison i Ira Gold. U Holandiji sam upisao magistarske studije u klasi Petera Lerdama. Studiranje u Holandiji je bilo, vjerovatno, najbolje i najteže iskustvo za mene. Za dvije godine magistarskih studija imao sam oko 15 audicija što je nevjerovatna priprema za profesionalni život jednog orkestarskog muzičara. Pored toga imao sam priliku da sviram na Gergijev festivalu u Roterdamu gdje je dirigovao Valerij Gergijev, kao i na preko 50 koncerata sa orkestrima i kamernim sastavima.
Godina za nama je pokazala da je muzička scena izuzetno ranjiva. Šta za Vas znači publika u dvorani i muziciranje pred publikom?
– Definitivno najteža godina za muzički svijet. Poremetila je sve umjetnike. Našle su se neke alternative sa onlajn koncertima i dešavanjima što svakako nije ni približno onome kao kad je to uživo. Naravno, to je jedan vid preživljavanja umjetnosti. Osjećaj publike i interakcije je ustvari nešto što je na totalno drugom nivou u odnosu kad je nastup onlajn. Otići na koncert, osjetiti momenat, tj. biti prisutan u vremenu i prostoru i dijeliti istu prostoriju sa umjetnikom dok izvodi djelo, drugačije je iskustvo. Najljepši momenat je svirati pred punom salom.
Zašto ste izabrali koncert Botezinija za svoj solo nastup?
– Ove godine obilježava se 200. godišnjica od rođenja kompozitora Đovani Botezinija što daje značaj ovom koncertu. Jedan od proslavljenih i omiljenijih kompozitora u svijetu kontrabasa. Kompozitor koji je probio sve dotadašnje istražne mogućnosti na kontrabasu i koji je značajno obogatio repertoar ovog instrumenta. Inspirisan je radom u operi, tako da su kompozicije veoma slatkog pjevljivog karaktera i pune virtuoznosti. Zbog svojih kompozicija je dobio nadimak Paganini na kontrabasu.
S.Ć.

---

Kako je kontrabas zamijenio violinu
Podsticaj da violinu, koju je izabrao sa sedam godina, zamijeni kontrabasom dobio je od profesora Pavela Aksamita još kao učenik budvanske muzičke škole. Onda je čuo našeg poznatog kontrabasistu Zorana Markovića na jednom koncertu u Podgorici... U razgovoru sa profesorom Aksamitom odlučio je da se ipak oproba svirajući najveći gudački instrument.