-„Doktrina zaštite, valorizacije kulturnih dobara, savremene tehnike prezentacije muzealija i kulturnih dobara i drugo, uvijek je aktuelna tema, a na žalost o njoj se malo debatuje. Često se stiče utisak da ne znamo šta raditi sa kulturnim dobrima pa i arheološkim nalazištima. Možda je Duklja najvidljiviji primjer jer se nalazi na samoj periferiji glavnog grada, a za sada bez ikakvih naznaka kvalitetene valorizacije i prezentacije” - kaže arheolog Mile Baković iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore za „Dan”, odgovarajući na naše pitanje da li postoje manjkavosti naših zakona koji regulišu oblast arheologije i zaštite kulturnih dobara.
Baković dodaje da zakoni i nisu tako loši i da se nedostaci mogu popraviti. Po njemu je čudan Čl. 88 Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji u jednom stavu glasi da „... troškove arheoloških istraživanja i arheološkog nadzora snosi država ukoliko sa investitorom građevinskih radova nije drukčije ugovoreno”. Kako kaže, u okruženju, kao i EU, finansiranje pada na teret investitora. Pojašnjava da je to prirodno, jer je nemoguće planirati budžet za takve radove što dovodi do komplikovanih i najčešće štetnih improvizacija, i da upravo zato treba što hitnije izmijeniti ovu stavku.
Arheolog kaže i da neke stavke u Pravilnicima o sprovođenju istraživanja treba mijenjati. Jedna od njih je, kaže, da je za dobijanje odobrenja za istraživanje potrebno dostaviti saglasnost vlasnika. No, Baković smatra da o tome ne bi trebala voditi brigu Uprava, već bi odgovornost trebalo da preuzme rukovodilac istraživanja i institucija koja sprovodi radove. „Često smo u poziciji da institucija zaštite koju je osnovala Vlada po nekoliko mjeseci čeka saglasnost Vlade koja je vlasnik državnog zemljišta”, kaže Baković.
Nejasno je, dodaje on, regulisano i pitanje koje se odnosi na materijal pronađen tokom arheoloških istraživanja. Sadašnjim aktima, kaže, predviđeno je da artefakti dolaze u Centar za konzervaciju i arheologiju a o njihovom konačnom smještaju odluku donosi Vlada bez obzira ko je finansirao istraživanja, a koji u sebi sadrži moućnost da predmeti koja je recimo finansirao i sproveo lokalni muzej završe u muzeju neke druge lokalne zajednice. „Ovakav odnos ponekad obeshrabruje lokalne institucije da ulažu u finansiranje istraživanja”, ističe Baković.
Upitan sa kojim problemima se najčešće susreću arheolozi na terenu kada je riječ o planiranim - sistematskim arheološkim iskopavanjima i istraživanjima, a sa kakvim kada je riječ o slučajnim arheološkim nalazima, Baković kaže da bi se ovo pitanje na osnovu sadašnjeg stanja u arheologiji Crne Gore trebalo preformulisati i zapitati se da li u Crnoj Gori uopšte postoje sistematska istraživanja i ako ne, zašto ne. Baković nastavlja:
– Čini mi se da sistematskih arheoloških istraživanja, osim rijetkih izuzetaka, nema prije svega jer ne postoje arheološke institucije: npr. arheološki institut, arheološki muzej, katedra za studije arheologije i sl. Postojanje ovakvih institucija, koje su primarno naučne, a zatim prosvjetne, zaštitne, stručne …., osnovni je preduslov za razvoj arheologije u punom smislu, što podrazumijeva kontinuiran, sistematski rad na istraživanjima arheoloških nalazišta – kaže Baković.
Kako navodi crnogorski arheolozi su uglavnom zaposleni u opštinskim i republičkim institucijama koje su primarno organizovane za zaštitu i čuvanje muzealija ili kulturnih dobara.
– Nadgradnja, u smislu sistematskih arheoloških istraživanja, koja bi imala za cilj definisanje i tumačenje određenih etnokulturnih dešavanja u arheološkoj prošlosti je, trenutno, na nivou incidenta, a ako ih i ima isključivo se realizuju i finansiraju u međunarodnom kontekstu. Mislim da problem nije u nedostatku ideja ili nedostatku novca već u elementarnom nerazumijevanju od strane onih koji odlučuju o finansiranju projekta, ali je vidno da je centar pomjeren primarno ka zaštitnim radovima. Prije desetak godina, prilikom transformacije republičkih institucija kulture, zalagao sam se da se ne gasi Centar za arheološka istraživanja, koji je bio odlična osnova za razvoj arheologije u Crnoj Gori, a nakon deceniju sam apsolutno siguran da je napravljena velika greška i da nije na gubitku samo arheologija - kaže Baković.
Dodaje da je uvijek za afirmativne promjene, pa i kada je u pitanju rad i ingerencije Inspekcije za zaštitu kulturnih dobara i Uprave za kulturna dobra.
Ž.Janjušević

---

Komplikovanje procesa istraživanja slučajnog arheološkog nalaza
Često se dešava, navodi Baković, da se prilikom građevinskih, zemljanih radova naiđe na ostatke ranijih epoha i da se radovi obustave do 30 dana dok struka ne da mišljenje, što je regulisano Zakonom.
– U Hrvatskoj zaštitna istraživanja obave arheolozi Uprave za zaštitu kulturnih dobara ili u Srbiji arheolozi Zavoda za zaštitu; koliko znam, samo našim arheolozima iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nije dozvoljen terenski rad pa se na taj način komplikuju stvari oko istraživanja i zaštite slučajnog arheološkog nalaza - kaže Baković.