Objedinjujući tri sudbinska datuma nacionalne istorije: 21. jun 1914. godine i početak Prvog svjetskog rata, 80 godina od njemačkog bombardovanja i 22 godine od NATO bombardovanja, Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore organizovala je pjesničko-molitveni pomen, pred podgoričkom publikom, u „Plavoj sali” Srpske kuće. Veče je počelo minutom ćutanja svim žrtvama NATO bombardovanja.
Na ovom patriotskom času govorili su pjesnici i novinari:
Emilo Labudović, direktor Srpske kuće, prof. dr
Tripko Draganić,
Goran Ćetković i
Milica Kralj, urednica tribine, dok su se svojim pjesmama predstavili i članovi Udruženja književnika Crne Gore, kao i svi oni koji skupa sa svojim narodom dijele svijest da se nesreće koje su nas zadesile ne smiju zaboraviti.
– Svojim angažovanim stihom pjesnici su poništili čuvenu izreku „Kad oružje govori, muze ćute!”. Nijesmo ćutali, nijesmo pasivno posmatrali nadlijetanje aviona Alijanse, nijesmo se skrivali po skloništima, budžacima i mišjim rupama, nijesmo se saginjali, nijesmo im se pokorili! Bili smo na ulicama i mostovima, organizovali protestne večeri, javnim govorenjem poezije isticali narodnoljublje i otadžbinoljublje! Mnogi pjesnici su se i prije nego što su dobili zvanični vojni poziv, odazvali otadžbinskom zovu, obukli uniforme i krenuli na zborno mjesto! Mnogi su skupa sa pjesnicima iz Srbije i Republike Srpske, obilazili ratišta i nosili pomoć, govorili protestne stihove. Naša muza umjesto utišanog i zanijemjelog govora, kroz suze, vapaj, kroz muku i jad, izricala je krik - kazala je, između ostalog, u svojoj besjedi pjesnikinja Milica Kralj.
Književnik Emilo Labudović istakao je važnost kolektivnog pamćenja.
– Žrtve koje danas spominjemo su žrtve zločina, a ne poplave ili zemljotresa i to treba uvijek istaći. Nikada neću razumjeti naš stid i skrivanje činjenice da smo bili izloženi najvećem zločinu od Drugog svjetskog rata - pojasnio je, između ostalog, Emilo Labudović, direktor Srpske kuće u Podgorici.
Prof. dr Tripko Draganić kazao je da pouzdano zna da nema ni jednog srpskog pjesnika, a da u svom životu nije napisao makar jednu pjesmu posvećenu stradalnoj zemlji, Kosovu i Metohiji.
– Tog datuma 1999. godine, devetnaest najmoćnijih zemalja, članica NATO-a napalo je Saveznu Republiku Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru. I danas i uvijek treba ponavljati, radi samog čovjeka i globalne zajednice, da je taj rat NATO otpočeo i izveo bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Tada je pogažena Povelja Ujedinjenih nacija – pojasnio je prof. dr Tripko Draganić.
Novinar i publicista Goran Ćetković smatra da su korijeni zaborava iz socijalističkog perioda.
– Osjećam da biti Srbin nije lako niti popularno. To je težak krst etike i predaka. Od svog prvog saznanja i svijesti o sebi znao sam da sam pravoslavni Srbin. Međutim, uprkos svim promjenama, ostaje konstanta kada su u pitanju namjere, a to je da srpski narod mora nestati sa svojih ognjišta. Takođe, siguran sam da ćemo biti jedinstven primjer u istoriji čovječanstva po našem neugaslom plamenu otpora - pojasnio je, između ostalog, Goran Ćetković u svojoj besjedi. âA.Ć.
)){kind=small}
