Akademska umjetnica
Vladana Mirković iz Nikšića, predstavlja svoje crteže i skulpture u Gradskoj galeriji Kotora, u sklopu izložbe „Ritam, prostor, trenutak”. Njeni radovi se uzajamno prožimaju i nadopunjuju sa djelima umjetnica
Isidore Sarić i
Milene Krivokapić, koleginica sa Fakulteta za likovnu umjetnost u Trebinju, gdje Vladana privodi kraju master studije. Crteže je radila u neobičnoj tehnici spoja suvog pastela i vode, preko čega improvizuje razne druge kombinovane tehnike.
– Crteži su zapravo skice za skulpture, prikazane na apstaktan, meni razumljiv način. Skice nastaju u trenutku, a ako mi se dopadne motiv, onda ulazim u analizu kako bi moja skica postala djelo. To je za sada jedna vrsta eksperimenta, budući da sama izazivam pojavu koju želim proučavati i smjestiti je u neki događaj ili neki prirodni ambijent. Gledaocu ostavljam prostor da on doživi moje djelo na svoj način, da otkrije zakonitosti koje slijede i za pojave što se bez njihovog učešća događaju, objašnjava umjetnica u razgovoru za „Dan”.
Kada su u pitanju skulpture, opredijelila se za minijature iz razloga što ih je lakše transportovati i prezentovati na izložbi. One nastaju, kaže, u trenucima kada se odmara između dvije veće forme.
– Kada radim u drvetu rado biram hrast, dopada mi se njegova boja i priča koju hrast ima. Što se tiče metala nijesam toliko izbirljiva, to može biti bilo koje parče koje nađem, recimo na otpadu. Dalje ga nadograćujem, režem, brusim, zavarujem... - kaže Vladana Mirković. Ona dodaje da je kao umjetnica oduvijek razmišljala u tri dimenzije, otuda i njeno zanimanje za skulpturu.
– Kad god sam zamišljala svoje djelo, ono je bilo trodimenzionalno. Željela sam da se može vidjeti iz najmanje osam uglova i gdje su različiti dijelovi dobijali prave oblike i svoje mjesto u cjelini. Sagraditi skulpturu, recimo čovjeka, vrlo je složen i kompleksan posao. Prvo se pravi skelet (armatura), a onda se nadograđuje masa. Obilazići skulpturu sa svih strana imate doživljaj i ona sa svih strana mora biti besprekorna, tu nema iluzije, niti vi nešto možete sakriti. Zavisno od toga kakvu skulpturu želim, upotrebljavam drvo ili metal, a veliki izazov za mene je i kamen. Ne dozvoljavam da materijal bira mene, već ja njega - ističe Vladana Mirković.
Jedna je od rijetkih mladih stvaralaca koji imaju privilegiju da rade u svom ateljeu, i to u prostorijama nekadašnjeg Instituta za crnu metalurgiju u Nikšiću. To je iznajmljeni atelje koji za sada prostorno zadovoljava njene potrebe.
Izlagala je u Mostaru, Trebinju, Banjaluci, bila je učesnica eko-kolonije na Širokom Brijegu, čime je postala svojevrsna ambasadorka svoje zemlje, s obzirom da se na ovim manifestacijama, kolonijama, izložbama i sličnim prigodama, jedino razumije jezik umjetnosti.
– Mislim da su umjetnici najbolji ambasadori svojih zemalja. U to sam se uvjerila učestvujući u međunarodnom projektu „Pragovi (ne)tolerancije” u Sarajevu, gdje su bili prisutni pripadnici pravoslavne, katoličke, jevrejske i islamske vjeroispovijesti i svako je na svoj način ukazao na ono šta nas čini (ne)tolerantnim. Ovo je za mene bilo vrlo značajno iskustvo i događaj, kaže Vladana, koja očekuje da će se položaj mladih umjetnika u budućnosti poboljšati.
M.D.POPOVIĆ
Više prilika za afirmaciju– Ne mogu baš za sebe reći da sam neko ko stvara prilike, ali se uvijek javljam na konkurse koji mi se čine zanimljivim. Tek sam od skora u Crnoj Gori, tako da sam više izlagala u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, nego ovdje. Ali, sada kad sam tu nadam se da ću dobiti više prilika za afirmaciju. Za sada nemam nekih značajnih privilegija, ali se nadam da u buduće neće biti tako i da će se status mladih umjetnika podići na viši nivo – zaključuje Vladana Mirković.