-„Pokušao sam da upišem zagrebačku akademiju po završetku srednje škole, što se ispostavilo kao naivan pokušaj. Nakon par godina studiranja računarskih nauka shvatio sam čime se, zapravo želim baviti i da bi mi prijala promjena sredine. Istražio sam obrazovne ustanove u regionu i nakon posjete Cetinju i konsultacija pred prijemni ispit, nije mi bilo teško odlučiti jer mi je grad vrlo brzo prirastao srcu”, priča mladi filmski reditelj Zvonimir Grujić, koji je zajedno sa koleginicom Sarom Đurović ovih dana završio snimanje materijala za kratki igrani film „Šta sad?”.
Zvonimir Grujić je cetinjski Fakultet dramskih umjetnosti upisao 2015. godine i trenutno je student master studija filmske režije u klasi rediteljke Marije Perović. Iza sebe ima nekoliko kratkometražnih filmova od kojih se izdvaja crna komedija „Pomoz Bog” koji je prikazivan na festivalima u Ljubljani, Zagrebu i Valjevu.
Kada očekujete da ćete s filmom „Šta sad?” izaći pred publiku?
– Spomenuti materijal je još svjež, kao i utisci sa snimanja. On će postati film u narednih par mjeseci i najiskrenije se nadam se da će svoju premijeru doživjeti na bioskopskom platnu, a ne na malim ekranima. Život filma na malim ekranima poželjna je budućnost nakon uspješnog festivalskog ili bioskopskog života skoro svakog filma i bilo bi divno kada bi naš film prvi put ugledao svoju publiku u nekom ljetnom periodu, na otvorenom i na sigurnoj distanci.
Zašto ste odlučili da film radite u korežiji?
– Dvije glave su pametnije od jedne. Sara i ja smo kroz rad na scenariju kliknuli i bez previše razmišljanja došli do te odluke.
Zašto je za mladog reditelja bitno da se najprije okuša u kratkim igranim i dokumentarnim filmovima?
– Smatram da je to stvar prakse. Prirodno je da se svaki stvaralac izbrusi u svom zanatu i polju u kojem djeluje prije nego što prijeđe na veće i zahtjevnije zahvate. Tako je i u filmskoj industriji. Ili umjetnosti. Ovisno o uglu posmatranja, a ovdje je nužno posmatrati na nužnost oprobavanja u kraćim filmskim i video formama jer su jeftinije za izvedbu, i ako se na njima mogu osjetiti tragovi umjetnosti onda ste kao reditelj korak bliže industrijskom dijelu filma.
Učestvovali ste dosad i na nekim festivalima i međunarodnim radionicama. Što one znače za mladog stvaraoca, što mu pružaju?
– Prije upisa na FDU Cetinje, festivali su mi putem volontiranja omogućili da se približim filmovima koje, inače možda ne bih imao prilike gledati. Tokom studija sam imao priliku da prošetam po Crnoj Gori, a i regionu, pohađajući razne radionice, da slušam iskustva drugih filmskih radnika i da bolje upoznam buduće saradnike. Dok su mi festivali kasnije dali potvrdu da sam na dobrom putu kao stvaralac u vidu selekcije mojih radova u njihove programe. Ova pandemična vremena natjerala su festivale da se premjeste na onlajn platforme i na taj su način olakšale pristup filmskim stvaraocima da se dodatno razvijaju putem radionica i master klasova koje se organiziraju u sklopu festivala ili različitih udruženja koja djeluju u polju filma.
S kojim problemima se najčešće susreću reditelji u Crnoj Gori, ako se izuzme vječiti nedostatak novca? Što mislite da bi se trebalo promijeniti, poboljšati, a kako bi film u Crnoj Gori dobio veći zamajac?
– U Crnoj Gori postoji sve osjetniji zamah u kinematografiji kao i ostatku kreativnih industrija. O nedostatku novca ne mogu suditi, nego samo mogu pozdraviti inicijativu Filmskog centra Crne Gore u obliku javnog konkursa za vrijeme pandemije kovid-19 na kojem je obezbijeđena podrška za šest kratkometražnih projekata. Jedan od tih projekata i naš film „Šta sad”. Podržani su mladi i mahom neostvareni autori i to je jedan od koraka koji nama kao stvaraocima daje vjetar u leđa. Po mom mišljenju bi bila poželjna organizacija još većeg broja radionica ili nekog vida stručnog osposobljavanja filmskih radnika u raznim filmskim sektorima. Ž.J.

---

Na primorju se priče pišu same od sebe
Na čemu trenutno još radite pored filma „Šta sada?”
– Uz ulazak u postprodukciju filma „Šta sad”, razvijam humorističku seriju antologijskog formata koja prati dvije strane turizma - radnike u turizmu i turiste, domaće i strane. Većina serije odvija u Crnogorskom primorju jer se tamo priče pišu same od sebe, a ni izlet u hladnije krajeve nije isključen. Crna Gora je ovisna o turizmu i mislim da je nužno da se ta ovisnost obradi na satiričan način. Nadam se da će pilot epizoda biti moj završni rad na master studijama i da će za sobom povući i produkciju cijele sezone serijala.