Predstava „Đokonda”, po drami „Žena koja se igra” Viktora Lodata, u režiji Dušanke Belade, premijerno je izvedena juče na Sceni „Studio” CNP-a. U praizvedbi komada, što se tiče balkanskih prostora, uloge su ostvarili Slavko Kalezić, Branka Otašević, Zoran Vujović, Slobodan Marunović, zatim Nebojša Šofranac, a glasovi koji su se čuli iz ofa pripadaju Hani Jovićević i Pavlu Bogićeviću.
Predstava „Đokonda”, osim što će se pamtiti kao prva premijera u CNP-u poslije godinu dana zatišja izazvanog pandemijom virusa korona, ostaće u sjećanju i kao pozorišni prvjenac mlade rediteljke.
„Đokonda” propituje odnos čovjeka i umjetnosti, što je više nego simbolično u mometu kad je borba za život i zdravlje ozbiljno poljuljala naše potrebe za kulturnim sadržajem, ističe Belada.
– Danas mladi treba da budu veoma hrabri da bi se bavili umjetnošću. Položaj umjetnosti u današnjem društvu nije zadovoljavajući, a mnogi i ne mare za nju. A, umjetnost je onaj jedan trenutak radosti koji ćete osjetiti nakon dizanja zavjese ili odgledanog filma, trenutak uspostavljene konekcije sa slikom, a da ne govorim o muzici koja rađa najraznovrsnija osjećanja. Čini mi se da je sve to danas postavljeno po strani. A to je nešto što je predviđeno još početkom 20. vijeka, kad su krenuli masovni mediji. Tada je dovedeno u pitanje trajanje umjetničkog djela. Upravo to se preispituje u ovoj predstavi, u čijem centru je slika stara 500 godina, a koja i danas intrigira, Da Vinčijeva „Mona Liza”, Đokonda – objašnjava Belada.
U komadu se razmatra razlog za tu vječnost i univerzalnost „Mona Lize”, a unutar osnove teme komad se bavi i pitanjem običnog čovjeka, nacionalizma, usamljenosti, veoma važnim motivom za radnju ove drame, kaže rediteljka. Tema predastave „Đokonda” nameće i ono staro i vječno pitanje – da li se umjetnošću može primijeniti svijet.
Iako se pod promjenom najčešće smatraju revolucije koje temeljno utiču na društvo, ipak, kaže rediteljka, ona smatra da su najvažniji događaji koji utiču na svijet jednog čovjeka. Umjetnost je ispunila zadatak onda kad izazove bar malu promjenu „koja nekoga učini srećnijim, nego što je bio trenutak ranije”.
– Boraveći u pozorištu osjetila sam da je to ono što želim da pružim ljudima. Jer se sjećam osjećaja kad sam izlazala iz pozorišta sa novim mislima, novim pitanjima i boljim ili novim osjećanjima, što je sigurno jedna vrsta promjene, lijepe, suptilne. To je ono čemu umjetnost služi – ocijenila je Belada.
​Reprizna izvođenja predstave zakazana su za 1, 2, 4, 5, 8. i 9. mart na Sceni „Studio” u 16 sati.
Jedan od srećnika koji je gledao premijeru „Đokonde” bio je Veselin Bogićević, otac mladog glumca Pavla. Došao je da gleda sina, ali i da uživa u pozorišnoj atmosferi, koje omogućava da se ljudi vide i druže.
– Ovo je kao povratak u normalno. Teško će to biti, ali dobro je da je počelo – kazao je Bogićević.
Vjera Bulatović je sa drugaricom gledala premijeru i, kako nam je rekla, veoma je zadovoljna onim što je vidjela. Pozorišni komad je natjerao na neka nova razmišljanja. Čast je, kaže, kad gledate premijeru.
– Svaka predstava mi je interesantna. Ova posebno. jer, u toku izvođenja sam pomislila da nikad nisam razmišljala o tome zašto se slika jednog italijanskog umjetnika nalazi u drugoj državi. Dopala mi se interakcije sa ljudima na sceni, što nije često ni sa komadima u kojima igra mnogo više glumaca – kazala je Vjera Bulatović za „Dan”.
Branka Otašević koja tumači čak tri lika u ovoj predstavi naglašava da je pred njom bio izuzetno zahtjevan zadatak, koji je savladala i uz pomoć šminkerki, jer „da nije bilo njih možda bi bila večeras samo jedna i po žena”.
– Jedino što može da nas vrati na pravi put je umjetnost – kazala je Otašević.
Uloge koje tumači u „Đokondi” su ogroman glumački izazov, i pozorišni podvig u ovom vremenu.
– To su bila dva mjeseca božanstvenog procesa. Bio je izazov da u par minuta dočaram te sudbine. Večeras sam osjetio pažnju publike i prvi mogu reći da sam zadovoljan nakon premijere – kazao je Kalezić. S.Ć.

---

Da svi mladi reditelji dobiju šansu
Dušanka Belada je bila pripravnica u CNP-u. Počela je sa radom na operi „Boemi”, a nakon višemjesečne pauze učestvovala je i u nastajanju predstave „Posjeta”. „Đokonda” je kruna pripravničkog staža i početak njenog profesionalnog bavljenja rediteljskim poslom. Ona, je multimdijalnu režiju upisala prvenstveno zbog filma i montaže, ali je tokom rada u CNP-u prošla kroz sve njegove sektore i upoznala se sa njihovim funkcionisanjem. Smatra da je ovo pozorište funkcionalna institucija, sa stručnim kadrom, koji dobro zna šta je pozorišna igra.
– Nadam se da će svi mladi reditelji koji će to željeti naići na otvorena vrata ovog pozorišta. Imala sam želju da stvaram u njemu i želja mi se ostvarila. Smatram da sam iskoristila šansu – kazala je Belada.