Poznati francuski književni časopis „La vie multiple”, u novom broju donosi poeziju
Andrije Radulovića, pjesnika koji živi i radi u Podgorici.
Radulović važi za jednog od naših najprevođenijih savremenih pjesnika, čemu svjedoči i činjenica da je njegova poezija prisutna u mnogim prestižnim časopisima, antologijama, pregledima i atlasima poezije, ne samo kod nas, već u svijetu. Pojedini svjetski dnevni listovi koji imaju milionske tiraže, objavljivali su Radulovićevu poeziju. Dobitnik je velikog broja domaćih i međunarodnih književnih nagrada: „Balkanika” za najboljeg pjesnika na Balkanu u Rumuniji, „Noside” (nagrada UNESKO-a) u Italiji, „Boris Kornilov” u Sankt Peterburgu, „Marko Miljanov”, „Kočićevo pero” u Banja Luci, „Naji Naman” u Libanu, „Simo Matavulj” u Beogradu, Gramota Literarnog muzeja u Bugarskoj, „Zlatno pero Rusije” u Moskvi, „Božidar Vuković Podgoričanin”...
Poezija mu je prevedena na ruski, engleski, italijanski, španski, bugarski, poljski, rumunski, njemački, grčki, mađarski, švedski, bjeloruski, slovenački, makedonski, ukrajinski, arapski, danski, hebrejski, češki, slovački i svahili jezik, a sada ponovo i na francuski.
– Zaista mi je drago da je moja riječ stigla do francuskih pjesnika i kulturnih krugova, pa iako je to kap u moru. Dogodilo se tako, zaslugom mojih prevodilaca i prijatelja, francuskog pjesnika
Antonia Simona, profesorice francuskog jezika
Jelene Lakić, a ranije i
Persa Aligrudić, i još nekih savremenih francuskih pisaca koji su našli to zrnce crne soli u mojim stihovima, koje se svakako bolje vide na daljinu. Iako pisac sumnja u svoj rad, s vremena na vrijeme stigne po neko ohrabrenje poput ovoga iz kulturne prestonice Evrope, koja je dala takve velikane poput Remboa, Bodlera, Verlena, Loteramona, Vijona, Malarmea, Apolinera, Aragona, Mišoa, a koji su uticali na ukupnu svjetsku poeziju. Svojevremeno je revija „Ovdje” donosila savremenu francusku poeziju, što je bio pravi kulturni praznik za one koji žive za umjetnost. Na taj način smo otvarali vrata velike francuske poezije i upoznavali se sa stvaralaštvom savremenih pjesnika i nepriznatih zakonodavaca svijeta. Moju pažnju oduvijek su privlačili Arto, Elijar, Kokto, Iv Bonfoa i Boske koji je jako cijenio Vaska Popu i Branka Miljkovića. Surovi Arto pjevao je o muzici mastila, uglja i fosfora i govorio: „Ako sam pjesnik ili glumac, to nisam zato da bih pisao ili recitovao pjesme, već da bih živio”. To uvjerenje, drži me i danas, kako god zvučalo - kazao je Radulović za „Dan”.
Jedini je pjesnik iz Crne Gore zastupljen u Antologiji evropske poezije na slovenačkom jeziku „Sto evropskih pjesnika”, sa najvećim brojem stranica, a objavljena je njegova poema „Knjiga u plamenu”, koja je proglašena pjesmom nedjelje u Sloveniji. Radulovićevu Bibliografiju uradila je
Lidija Kaluđerović i ona iznosi preko 1500 jedinica. Radulović je glavni urednik časopisa „Skver” Udruženja književnika Crne Gore i stalni predsjednik žirija za regionalnu književnu nagradu „Miodrag Ćupić”.
A.Ć.
)){kind=small}
