Akademik Zoran Lakić, po svom djelu i uticaju u naučnim krugovima iz reda najuglednijih istoričara u Crnoj Gori i regionu, oglasio se novom knjigom - „Crna Gora i Crnogorci - zemlja, narod, vjera, nacija i državnost”. Ovo znamenito djelo i po sadržaju i odjeku (koji već ima u prvim danima od objavljivanja) objavio je „Unireks” u čast 50 godina postojanja u ediciji „Posebna izdanja”.
Sadržaj knjige čine tekstovi koji su saopšteni na naučnim tribinama u Crnoj Gori, Beogradu, Banja Luci, neki su objavljeni u zbornicima radova, a pojedini, kako piše akademik, čekaju objavljivanje. Struktura knjige, piše on, proizlazi iz osnovne ideje – da se pokažu osnovne karakteristike naroda Crne Gore i njihov uticaj na osobenost karaktera pravoslavnih Crnogoraca i ostalih naroda, koji su od davnina naseljeni u Crnoj Gori.
– Taj zajednički život i ta zajednička prošlost ih je zbližila, posebno od kada je Crna Gora zaokružila svoje državne granice i dobila status međunarodno priznate države. Svi njeni građani sa ponosom ističu da su Crnogorci, po tom osnovu, što ne uskraćuje njihov nacionalni individualitet: Srbi, Crnogorci - Montenegrini, Muslimani - Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Romi itd. Upravo ta zajednička nit življenja u svojoj državi čini ih snažnom kohezionom cjelinom, bez obzira na njihov posebni nacionalni, pa i vjeraski identitet; najmoćniji se pokazao onaj narodni i državni – naveo je akademik Lakić.
U ovoj knjizi akademik, univerzitetski profesor, doktor istorijskih nauka sa Sorbone, detaljno, razumljivo, i prije svega na osnovu naučne metodologije (a ne političke instrukcije) kroz četiri poglavlja objašnjava čitaocu ono što čini jedinstvenom Crnu Goru i Crnogorce.
​Taj odnos nacije, naroda, nacionalne pripadnosti, samo Crnoj Gori poseban i osoben, i jeste jedna od činjenica koje akademik Lakić u ovoj značajnoj knjizi objašnjava.
– Takozvano crnogorsko srpstvo ukazuje i na njegovu posebnost u mnogo većem, tako da kažemo, srpskom nacionalnom korpusu, koji je i vjerski i narodni. Po istom osnovu u Crnoj Gori imamo takozvane izvanjce, koji su na poziv Gospodara Crne Gore došli da pomognu svojoj braći u Crnoj Gori. Sličnih primjera nemamo baš nigdje: ni u susjedstvu ni u širem okruženju. Ne smije se zaboraviti da je Crna Gora uz njihovu pomoć doživljavala veliki kulturno-prosvjetni preporod, neki od njih su se nalazili na viskom državnim položajima, uspješno su vodili reprezentativne kulturne isntitucije, ostali su u sjećanju naroda i kao veliki dobrotvori... Crna Gora ih je prihvatila kao najrođeniju braću. Doživljavala ih kao dio naroda Crne Gore. Nije bilo nikakvih podozrenja - ni po vjerskoj, niti po nacionalnoj liniji. Bili su jedno - i u vjeri i u naciji. Neki od njih su prihvatali i državljanstvo, pa su u Crnoj Gori završavali i svoj život – navodi akademik.
Poseban segment ove knjige, koji ima i epistolarni ton, daje osvrt akademika Lakića na mjesece koji su za nama - pandemiju kovid - 19, koja je i uticala na nastanak ovog djela.
Recenzenti knjige su prof. dr Siniša Jelušić i dr Žarko Leković. Urednik knjige koja je štampana u štampariji „Grafički atelje” je Marko Brajković, a za dizajn se pobrinuo Miomir Kračković.
S.Ć.

---

Kroz četiri poglavlja
​Prvo poglavlje posvećuje čestim nesporazumima kroz istoriju i uzrocima koji su doveli do raskola koji raspolućuju Crnu Goru.
U drugom Lakić objašnjava čitaocu šta se na ovom krševitom tlu dešavalo od 15. vijeka i prvog pomena Crne Gore do danas. Treći dio, „Zapisi i podsjećanja”, akademik Lakić iskoristio je da ukaže na bitne događaje u Crnoj Gori u Drugom svjetskom ratu, omladinskom pokretu koji je dao ton partizanskoj borbi. Ali, direktno ukazuje na bitne odluke ratnog perioda kada je crnogorsko nacionalno pitanje i Ustavom 1946. označeno kao posebno.
– To nije bio rezultat naučnih istraživanja - piše akademik Lakić – već najobičnija partijska odluka, bez valjanog objašnjenja i naučnog utemeljenja. Autentični izvorni tekstovi ukazuju na to. Dovoljno je podsjetiti se stava revolucionarnog subjekta Crne Gore iskazanog riječima Ivana Milutinovića na zasjedanju crnogorskog ratnog parlamenta u Kolašinu: „Ko nije dobar Srbin, ne može biti dobar Crnogorac” – podsjeća Lakić.
U četvrtom poglavlju objavljeni su kritički osvrti na istorijsku literaturu, uglavnom autora iz Crne Gore.
Knjiga se završava ilustracijama i fotografijama koje objedinjene u cjelinu potvrđuju ono što je sadržano u knjizi - „Crna Gora i Crnogorci”.